Bude suza, uvjeravanja da nisu popili tabletu za tlak pa onda nisu mogli 'kucati' u blagajnu, da blagajna nije radila pa nisu mogli izdati račun ili da je bila gužva u kafiću, a u njemu sjede tri gosta.
Pričaju nam to inspektori Porezne uprave Marina Dragaš i Mario Štefančić. Viši inspektor Mario pamti vlasnicu lokala na moru koju je zatekao u prekršaju i morao joj je zapečatiti lokal na pet dana.
- Prvo je plakala, a kad se smirila, zahvalila mi je. Odgovorila je da će joj tih pet dana biti prvi godišnji u pet godina - prepričava inspektor.
Prošli tjedan inspekcija je ciljano krenula u provjeru trgovina odjećom, mi smo bili s njima u 'češljanju' Velike Gorice. Mario i Marina te još troje kolega pokrivaju za Poreznu upravu Zagrebačku županiju. Da ih je još toliko, kažu, ne bi bilo dovoljno. Kad izađu na teren, provjera počinje tajno i Marina u trgovinu prvo ulazi kao kupac. Šefica je iz Odjela za fiskalizaciju i igre na sreću Porezne uprave Zagrebačke županije, ali već 36 godina izlazi i dalje na teren.
- Mario, ja ulazim prva, kupim nešto, i onda ti dajem znak da uđeš i ti - daje Marina instrukcije kolegi, koji će ući nakon njene kupnje i provjeriti stanje u blagajni. Preko mobilne aplikacije od jutra prate poduzetnike koje će danas posjetiti, kako bi vidjeli koliko su računa izdali. Marina je ušla u prvu trgovinu odjećom i ženskim torbama, Mario čeka na ulici preko puta. Kupila je o trošku države majicu, običnu bijelu, najjeftiniju, jer, šali se, nema država novca na bacanje. Račun nakon kontrole storniraju i robu vraćaju. Kao inspektorica, Marina mora biti i glumica, za koju trgovac ni u ludilu neće pomisliti da je inspektorica na zadatku. Nakon desetak minuta izlazi iz trgovine i daje znak da uđemo - kupila je majicu, dobila račun. Sad nastupa Mario, koji će provjeriti blagajnu i napraviti zapisnik.
- Dobar dan, inspekcija Porezne uprave - ulaze pokazujući značke dvojac Dragaš-Štefančić. Čini se da inspektori nisu prestrašili niti omeli Željku, nasmijana je i srdačna, dok traje nadzor, uspijeva posluživati i mušterije.
- Nisam znala da će inspekcija doći, nemam što sakrivati ili se bojati. Ne znam čak ni kako se vara državu - smije se Željka.
Željka je pohvalila inspektoricu Marinu za dobru glumu, nije posumnjala da nije pravi kupac i preporučila joj je odlazak na kazališne daske.
- Istina, ne može inspektor biti svatko, treba ovaj posao i voljeti, a ne samo ispisati papire i otići. Moramo biti psiholozi, glumci... Kad uđemo u lokal, prvo ljude moramo opustiti, da ne budu u grču i strahu, pogotovo ako nemaju zašto biti - otkriva inspektor Štefančić.
U poslu je bilo i neugodnih situacija, primjerice onih kad vlasnik lokala ulovljen u prekršaju inzistira na 'dogovoru'. U 13 godina rada na terenu Mario se najviše nagledao i suza i preklinjanja. Odgovara nam da nemoralnih ponuda nije bilo, samo ponekad 'poduzetnica u prekratkim suknjama'. U kafićima ne budu neugodni vlasnici, kažu, nego gosti. Naslušali su se upadica 'tko ih je poslao' i 'obilaze li tako i Todorića'.
- Naravno da se ide i k ‘velikima’ - kaže Mario. Inspektori često unaprijed znaju što će u nekom lokalu zateći, ali ne želi otkriti kako - to su tajne zanata. Starijim i iskusnijim inspektorima novost su društvene mreže, preko kojih konobari i vlasnici lokala dijele njihove fotografije.
- Dođemo u treći kafić u ulici i konobar nam odmah donosi dvije kave i mineralne koje smo naručili i u prva dva kafića pa prizna da su mu konobari odande poslali naše fotografije - priča Mario.
A kod trgovkinje Željke kod koje smo bili s inspektorima sve protječe u redu, nema mrlje niti propusta. Preskupo je igrati se sa zakonom, kaže.
I jest, jer minimalna kazna za neizdavanje računa za fizičke osobe je 10.000, a za pravne osobe 20.000 kuna, pri čemu će i odgovorna osoba u pravnoj osobi morati platiti dodatnih 5000 kuna. Prema podacima Porezne uprave, od početka godine do 30. lipnja u Hrvatskoj je izdana 1,1 milijarda računa. Inspektori su bili u nešto više od 5500 nadzora i otkrili 3500 nepravilnosti (64 posto). Kaznu privremene zabrane rada dobila su 72 objekta, a izrečeno je kazni u vrijednosti 4,78 milijuna kuna. Inspekcija može poduzetnike pratiti i online te na svaku sumnju idu na teren. Nedavno su, pričaju Mario i Marina, danima dolazili u kafić u Velikoj Gorici koji nije izdavao račune, pili su u njemu kavu svaki dan. Zbog neizdavanja računa zapečatili su kafić na osam dana, a vlasnik je dobio i kaznu od 25.000 kuna. Inspektori u nadzor često idu i prema anonimnim prijavama građana, koje se u pravilu potvrde.
Potrošači sve rjeđe praštaju kad im naplate, pa i najmanju kavu, a ne daju im račun.
Inspektori podsjećaju kako se usluga ili roba bez izdanog računa ne mora platiti.
Nakon pola sata kod trgovkinje Željke, Marina i Mario sele se u drugu trgovinu tekstilom. I tamo je sve u redu - Marina je dobila račun za haljinu koju je platila svojim novcem, i koju će zadržati, sviđa joj se.
Stanje u blagajni također se poklapalo s iznosima računa, inspektori nisu našli nikakav prekršaj, a trgovkinja nam je poručila da je pred mirovinom, 'pa ne bi razgovarala s novinarima'. Reklo bi se, dobar dan i za inspektore i za trgovce - vuk sit, a ovce na broju. U našoj inspekciji suza nije bilo, kao ni prisilnog slanja na godišnji.