Najstariji australski znanstvenik, poznat po tome što ga je njegovo sveučilište htjelo umiroviti u 102. godini, otputovat će početkom svibnja u Švicarsku kako bi okončao život, ponovno raspirujući javnu raspravu o eutanaziji.

David Goodall, kojemu su sada 104 godine, nije u terminalnoj fazi bolesti, ali kvaliteta života mu je tako loša da je odlučio otići u agenciju za eutanaziju u Baselu.

"Jako mi je žao što sam doživio toliku starost", rekao je taj ekolog u razgovoru za televiziju ABC u povodu rođendana početkom travnja. "Nisam sretan. Želim umrijeti. I nije to tužno, tužno je ako se to nekome brani", dodao je.

"Mislim da netko star poput mene mora imati puna građanska prava, uključujući pravo na asistirano samoubojstvo", istaknuo je Goodall.

Eutanazija je ilegalna u većini zemalja svijeta i u Australiji je bila zabranjena sve dok je savezna država Victoria nije legalizirala prošle godine.

No zakon, koji stupa na snagu u lipnju 2019., odnosi se samo na mentalno zdrave pacijente u terminalnoj fazi bolesti, s očekivanim preživljenjem manjim od šest mjeseci.

O eutanaziji se raspravljalo i u ostalim australskim državama, ali prijedlozi su odbijeni, uključujući prošle godine u Novom Južnom Walesu.

Organizacija Exit International, koja organizira Goodallovo putovanje, kaže kako je nepravedno da "najstariji i najugledniji australski državljani moraju putovati na drugu stranu svijeta da bi dostojanstveno umrli".

"Spokojna, dostojanstvena smrt pravo je svih koji to žele. I ne bi trebali napuštati dom kako bi to ostvarili", stoji na internetskoj stranici organizacije.

Aktivisti su pokrenuli kampanju GoFundMe kako bi Goodall i njegov asistent mogli avionsku kartu u ekonomskoj zamijeniti za business klasu. Dosad su skupili više od 17,000 australskih solara (13,000 američkih).

Goodall, počasni istraživač na sveučilištu Edith Cowan u Perthu, postao je međunarodno poznat kada ga je uprava sveučilišta 2016. proglasila nesposobnim za rad. Nakon pobune i potpore znanstvenika diljem svijeta, odluka je povučena.

Goodall je autor desetaka znanstvenih članaka, a odnedavno se posvetio pisanju recenzija za različite ekološke časopise.