Odrasli su opterećeni prošlošću, ne gledaju programe stranaka nego se vode emocijama i glasuju po tradiciji. No što kada bi pravo glasa imala i djeca - tj. svi koji su pismeni - predlaže autor teksta na net.hr-u Emanuel Vlačić . Svojoj devetogodišnjoj kćeri dao je programe stranaka i uvjeren je da bi ona bolje birala za budućnost Hrvatske nego on sam. Djeca bi tražila konkretne stvari od političara i bila bi sklonija kažnjavati one koji ih ne ispune, smatra autor. Neke zemlje već su počele ozbiljno razmišljati o dobnoj granici od 16 godina. Tako bi se značajno promijenilo biračko tijelo, a izlaznost bi sigurno bila veća. 

Manipulacija djecom  

Kritičari bi vjerojatno rekli da su djeca još više podložna manipulaciji nego odrasli. Kada autoritet poput mame kaže: Ne, dijete moje, ta stranka je jako loša  - oni su vampiri koji se noću bude i sišu krv malim biračima - dijete je ipak sklonije tome povjerovati. Zar, ne? Ponekad se istim metodama, doduše, koriste stranke u obraćanju odraslima. Doduše tom zadatku mnogi roditelji bi pristupili ozbiljno pa bi djeci dali informacije i pustili da odluče. Zamislite samo kako bi izgledala kampanja stranke koja se obraća publici od 10 do 18 godina (To je nekoliko mandata ili bar ministarsko mjesto!).

U svakom slučaju... zanimljiva rasprava. 

Pročitajte cijeli tekst OVDJE.