Zakon o zabrani Božića su u 17. stoljeću predložili istaknuti puritanci otac i sin, Increase i Cotton Mather, koji su tada bili na vlasti u Bostonu, a cilj im je bio stati na kraj općem 'divljanju' koje je obično pratilo blagdansko vrijeme.
Po njima ljudi su za vrijeme Božića previše dangubili. Opijali su se, prežderavali, kartali, prepuštali nekom 'ludom veselju' i bavili se 'nemoralnim stvarima' više nego inače. A to je bilo sve čemu su se puritanci protivili.
Slavljenje Božića tako je postalo kazneno djelo. Kazna za kršenje ove odredbe bila je pet šilinga. U to vrijeme bilo relativno mnogo novca. Zabrana Božića trajala je pune 22 godine, od 1659. do 1681.
Glasnici šetali gradom i vikali: 'Nema Božića'
Puritanci su također zabranili tada popularna božićna jela poput pite od mljevenog mesa ili božićnog pudinga. Također vrlo su strogo provodili zabranu konzumacije alkoholnih pića. Čak su uveli i zakonsku obvezu rada na Božić i unajmili glasnike koji su na Badnjak išli gradom i vikali 'Nema Božića!'.
Puritanci koji su se doselili u Massachusetts kako bi započeli novi život nisu voljeli proslavu Božića iz zbog toga što ih je blagdan podsjećao na staromodne običaje Engleske crkve od kojih su se htjeli odmaknuti.
Također, tvrdili su kako nema povijesnih temelja za slavlje rođenja Kristova 25. prosinca. Smatrali su da čak i ako je to točno datum nije postojala biblijska osnova za ideju proslave i da se vjerojatno Isus rodio nekad u rujnu. Za njih Božić nije bio ništa drugo nego poganski praznik u kršćanskom ruhu.