a i adaptacija...to mi je dobro kod vece djece,jer zaista je potrebna strucna pomoc,da se i roditelji priviknu a i dijete..zaboravljate da ma koliko god mi volili to dijete ono se nadje u tudoj kuci sa strancima,tako da zaista treba tu pomoc...ne vjerujem da bi to bio nadzor nego pomoc..a neznam kako neki ljudi zive i misle odgajat dijete ako se groze na neku osobu koja bi svratila s vremena na vrijeme i popricala/pogledala kako stvari idu?! ako je sve normalno sigurno nece bit problema,a ako nije i trebalo bi im dic to dijete dok je navrijeme!

i sami smo buduci posvojitelji,i svaka cast gosp.milanki na novom zakonu i zalaganju oko istog! tecaj koliko sam cula je zapravo dobra stvar,jer je jako puno pitanja koja trebaju odgovore..ne kako bit roditelj nego kako se nosit sa posvojenjem i kako djetetu to objasnit,tako da mi je to savrseno!! samo neznam cemu 90dana ali eto... bravo milanka!!da je bar vise takvih kao sto si ti!!

šest mjeseci adaptacije, i da mi neki uljezi se motaju po kući ....i djete se adaptira recimo...a oni će reći ne..izmislit neku glupost...koliko djete tu pati,dal se itko to pita???....a još kad vidim koji debili nam rade u socijalnim službama...želudac mi se okreće....probam se stavit u poziciju toga da usvajam dijete...ovo mi sve blago rečeno zvuči suludo. Nakon svih tih sranja kod nas, moja znanica nakon čekanja i čekanja, godina i godina, odlučila je otići u inozemstvo...iz jedne Afričke zemlje usvojila je dvoje djece braće,i to za samo 6 mj.od podnošenja zahtjeva ..mali crnci...preslatki..., jezik neznaju,al stalno su nasmijani..tamo su se naužili gladii...trebalo je proć dva mjeseca da shvate da jesti imaju koliko žele, čuđenje svemu...vodi koja curi iz slavine pa na dalje...a kod nas se izmišlja topla voda