Čim smo se odlučili na posvajanje, javili smo se Centru za socijalnu skrb u Zagrebu i dostavili sve dokumente koje traže. Krenuli smo u postupak procjene podobnosti: rješavali psiho testove, odradili razgovore sa psihologinjom i socijalnom radnicom. Dolazili su nam doma provjeriti uvjete u kojima živimo. Prijavili smo se na edukaciju koju su svi posvojitelji dužni proći, a s obzirom na to da su u Zagrebu duge liste čekanja, putujemo svaki tjedan u Sisak na radionice, neki idu u Pulu. Radionice traju tri mjeseca, a nakon završetka dobivamo pozitivno mišljenje CZSS-a i ulazimo u Registar potencijalnih posvojitelja. S obzirom na to da nam govore kako se na dijete čeka godinama jer je mnogo više potencijalnih posvojitelja nego djece s uvjetima za posvojenje, počinjemo razmišljati o posvajanju iz druge države, kaže nam Zagrepčanka koja je prošla isti put posvojenja djeteta iz DR Konga kao i uhićeni Hrvati.