Osim Beograda, za vrijeme dvodnevnog posjeta Titu, od 30.9. do 2.10. 1970. godine, Richard Nixon je obišao i Zagreb i Titov rodni Kumrovec. A odluka da se tijekom službenog posjeta Beogradu otputuje u još jedan grad, bila je bez presedana.
Povjesničar Tvrtko Jakovina je u svom znanstvenom radu "Što je značio Nixonov usklik ‘Živjela Hrvatska’?", na temelju dostupne građe (hrvatskih i američkih dnevnih i tjednih novina, elektronskih zapisa i memoarske literature itd.) analizirao tijek posjeta američkog predsjednika Nixona 1970. godine. On smatra da se Nixonovoj posjeti Hrvatskoj teško može pridati dublje političko značenje ili kroatofilstvo.
Kako se nekoliko sati dug posjet prijestolnici Hrvatske zbio u vrijeme punog zamaha Hrvatskog proljeća, on je za sve "proljećare" i tada i kasnije imao (ili dobio) posebno značenje, mišljenja je Jakovina.
Richard Nixon je zdravicu danu u Banskim dvorima završio riječima "Živjela Hrvatska, Živjela Jugoslavija". Jakovina smatra da su mnogi tada isuviše lako prečuli kraj zdravice držeći ove riječi izravnom podrškom Hrvatskom narodu i Hrvatskom proljeću.
- Malo je vjerojatno da je Nixon bio posebno osjetljiv na Hrvatsku iako bi se njegovi raniji kontrakti s Hrvatima u zemlji i inozemstvu mogli protumačiti kao pozitivni - tvrdi Jakovina.
Želio se družiti sa građanima
U Zagreb je Nixon doputovao u podne, a Tito se prema zapisima H. R. Haldemana, Nixonovog šefa kabineta u posljednji trenutak odlučio priključiti tako da američka strana nije imala mogućnost usporiti ili zaustaviti kolonu vozila za vrijeme vožnje zagrebačkim ulicama.
- Ulice su bile preplavljene i ljudi vrlo srdačni, unatoč pljusku. Bio bi krasan prizor da smo stali u sredini i da su dopustili ljudima prići. Predsjednik je zaista bio razočaran jer nisu - kazao je Heldman. Po njegovom sudu želio je barem nakratko "pobjeći" od Broza s kojim je čitav dan.
'Vidio sam puno ljudi u svom životu, ali nikad ovoliko kišobrana'
Haldeman navodi kako je doček u Zagrebu bio jedini topao i entuzijastičan doček koji je Nixon imao tijekom cjelokupnog putovanja Europom.
Dvojica predsjednika u Titovu automobilu, prolazila su pokraj stotinjak tisuća građana na putu do Markova trga. Bilo je kišno poslijepodne i Nixon je u jednom trenutku rekao Titu: "Vidio sam puno ljudi u svom životu, ali nikad ovoliko kišobrana".
Savka Dabčević-Kučar u svojoj knjizi "71.: Hrvatski snovi i stvarnost" najopširnije govori o Nixonovu posjetu Zagrebu. Između ostalog govori da sama činjenica da je Nixon u sklopu posjeta Jugoslaviji posjetio i Hrvatsku u vrijeme kad se glasno traže "čisti računi" doista mogao imati dublje značenje.
Savka u svojoj knjizi piše kako je Nixonov posjet bio državni i "mi koji djelujemo po partijskoj liniji gotovo smo isključeni iz programa". No, "Tito mijenja protokol i inzistira da i mi dođemo na prijem u Banske dvore, a poslije nam omogućuje i odlazak u Kumrovec".
Savka o prijemu piše: "U Banskim dvorima jedva ima vremena za kurtoazno predstavljanje. Ipak, posebno mi prilazi gospođa Nixon, koju je valjda netko iz pratnje upozorio tko sam, i vrlo mi se srdačno obraća manje-više kurtoaznim ljubaznim pitanjima. Pitam je o dojmovima iz Zagreba i pokušavam doliti malo ‘političke soli’, na brzinu".
Domaćin tog prijema bio je predsjednik Sabora Jakov Blažević, čija je supruga Sabina Blažević kasnije prišla Savki s pitanjem: "Zar gospođa Nixon govori hrvatski?".
Savka Dabčević-Kučar piše kako je među proljećarima postojao dogovor da Pero Pirker, tada sekretar CK SKH, Nixonu iznese neke njihove političke ocjene i gospodarske prijedloge. Ali u zbijenom protokolu za to se nije ukazivala prilika. Tek u Kumrovcu, kada se Pirker opraštao od Nixona jer se u Zagreb morao vratiti nešto ranije, uz pomoć prevoditelja uspio je izustiti: “Gospodine predsjedniče, žalim što nisam imao prilike reći Vam mnoge stvari koje nas Hrvate, a posebno u Zagrebu, zanimaju. O industriji, o mogućnostima organiziranog dolaska više klase vaših turista u Hrvatsku, itd...”
Nixon je potapšao Prikera po ramenu i rekao mu da će biti prilike da o tome drugi detaljno razgovaraju. Zatim se okrenuo prema Titu i rekao: "Imate dobrog sekretara Partije".
Kao odvjetnik 60-ih branio hrvatske emigrante
Svi mediji su vrlo detaljno i opširno pratili dolazak američkog predsjednika, fotografije su jasno prokazivale srdačnu atmosferu na zagrebačkim ulicama i Markovu trgu, naglašena je simbolična važnost obilaska Kumrovca, ali Jakovina tvrdi da je sve bilo bez komentara ili ijedne informacije koja bi mogla imati jasnu političku konotaciju.
Gorljivi antikomunist Nixon je poznavao i prilike u Jugoslaviji jer malo je poznato da je kao odvjetnik sredinom šezdesetih godina, navodi wikipedia, pred američkim sudovima branio hrvatske emigrante od izručenja Titovoj Jugoslaviji. Početkom devedesetih otvoreno se založio za međunarodno priznanje Hrvatske te za ukidanje embarga na nabavu oružja kako bi se Hrvatska mogla braniti od velikosrpske agresije.
Poznat je kao jedini čovjek kojem je pošlo za rukom dvaput biti izabran za dopredsjednika i dvaput za predsjednika, ali kao i prvi i jedini predsjednik koji je odstupio s dužnosti. Njegova ostavka bila je posljedica afere "Watergate".