Zagrebačka plinara, dosad poznata kao mrijestilište tzv. uhljeba (najpoznatija je po danas zaboravljenoj Eni plinari), bila je prinuđena za svoje prihode boriti se na tržištu
Vidi originalni članak
Građani Zagreba su odlučili kao Marko Kraljević - pola piti, pola Šarcu dati. Otprilike polovica se odlučila ostati u Zagrebačkoj plinari, a druga polovica ići u Međimurjeplin.