Do kraja 90-ih Vladimir Zagorec (rođen 1963. u Velikoj Gorici) bio je nedodirljivi i moćni general HV-a. Logističar upućen u sve tajne šverca oružja za Hrvatsku vojsku tijekom rata. Lađe su mu počele ozbiljno tonuti krajem 2000-ih, a prije dva dana do kraja ga je zakucao i austrijski sud.
Zagorec, mršav tip, koščata lica, produžene brade i usta koja su mu uvijek razvučena u neki cinični osmijeh s omiljenom cigarom, osuđen je na Zemaljskom sudu u Klagenfurtu na dvije godine zatvora. Zbog izvlačenja novca iz bivše austrijske Hypo banke. I nije to mali novac: ukupno 17,68 milijuna eura. U Hrvatskoj je Zagi već bio osuđen na sedam godina zatvora zbog krađe dragulja iz ureda u MORH-u. To je uredno odslužio. Malo u Glini, a malo u zagrebačkom Remetincu. Na ženskom odjelu jer je tvrdio da ga u zatvoru vreba plaćeni ubojica. Odmah nakon ranijeg izlaska iz zatvora, u lipnju 2013. godine, povukao se u Austriju. Kod obitelji u Beč, gdje je već imao razgranato carstvo nekretnina.
Generalove bečke palače
Najvrednija je svakako bila stara zgrada K&K pošte, fascinantna historicistička palača na Trgu burze (Börseplatz 1) u srcu grada. Građena je od 1870. do 1873. Ima četiri kata i oko 8000 kvadrata. Kažu da je taj dragulj arhitekture Zagorec 2003. godine kreditom platio 24 milijuna eura. Večernji list otkrio je da, prema upisanim založnim pravima Hypo banke, one iste iz koje je sad po nepravomoćnoj presudi Zagorec pronevjerio gotovo 18 milijuna, palača vrijedi 29,4 milijuna eura. Zagorec je imao još nekoliko nekretnina u Beču. Na brežuljku Döblingen, bogatom kvartu, posjedovao je vilu sagrađenu u barokno-secesijskom stilu. Od 1946. do 1999. godine služila je kao dom za siročad, a platio ju je 14 milijuna eura. Još 2011. godine obje su zgrade bile na prodaju, ali zbog recesije i pada vrijednosti nekretnina Zagorec nije mogao postići traženu cijenu.
Sasvim je ispravno reći da je veći dio bogatstva Zagorec uspio steći na poslovima s problematičnom Hypo bankom. Institucijom koja je godinama vladala bankarskim tržištem u regiji, pa je nakon toga propala u najvećem financijskom skandalu novije austrijske povijesti početkom 2014. godine. Iza Hypa, izračunali su, ostalo je 11 milijardi eura gubitaka, uglavnom zbog katastrofalnog širenja na Balkan i istočnu Europu.
Prekomjeri krediti
U optužnici Zemaljskog suda u Klagenfurtu protiv Vladimira Zagorca te jednog od bivših čelnika Hypo banke, Guntera Striedingera, i izvjenog odvjetnika iz Luksemburga potanko su opisani poslovi koje je bivši general sklapao s bankom. I koji su, kaže sud, poslužili za izvlačenje novca.
U presudi se spominje “prekomjerno financiranje” kroz kredite i “prisvajanje” prekomjernih iznosa od strane Vladimira Zagorca.
Teretilo ih se da su od 2004. do 2006. godine financirali četiri velika građevinska projekta.
Te projekte su radili preko Inter-Constructa, Hvar građenja, Rovinj građenja i Dubrovačke vile te su oštetili Hypo banku za najmanje 19,8 milijuna eura, spominjalo se u dokumentima suda u Klagenfurtu.
U nastavku se tvrdilo da su sve te tvrtke bile u Zagorčevu vlasništvu. No ne izravno. Nego preko drugih tvrtki u njegovu vlasničkom portfelju: tri su bile registrirane u Lihtenštajnu i jedna u Švicarskoj.
Ona iz Švicarske, Antao Holding AG iz Zuga, bila je jedini osnivač hrvatske tvrtke Inter-Construct. Vlasništvo nad Rovinj građenjem, Hvar građenjem i Dubrovačkim vilama Zagorec je očito kamuflirao preko tvrtki osnivača iz Lihtenštajna - Wintage Groupa, Heritage Investa i Sambuca Establishmenta - u kojima je jedina javna osoba bio stanoviti odvjetnik Hoop.
Skriveni vlasnici tvrtki
Austrijski sud očito je prihvatio argumente tužiteljstva da je Guenter Striedinger, čelnik banke, dobro znao da se Zagorec skriva iza tvrtki. Štoviše, da ga je Striedinger čak uputio da na taj način prikrije svoju ulogu u spornom financiranju.
Onda su tvrtke zadužene za četiri velika turistička projekta u Hrvatskoj kupovale golema zemljišta po, prema optužnici, napuhanim cijenama.
U najkraćim crtama, Zagorčeve tvrtke su bez kune vlastitog kapitala ušle u posjed stotine tisuća kvadrata zemljišta na obali. Uz potpuno financiranje Hypo banke. Zanimljivo, Zagorec je tijekom svih tih operacija profitirao dva puta: prvi put na razlici od plaćene i u ugovorima navedene cijene po kojoj su se odobravali krediti Hypo banke. Drugi put kad bi naplatio savjetničke usluge vezane uz razvoj tih projekata.
Debeli tajni računi
Naravno, Hypo banka uopće nije imala dovoljne garancije za odobravanje kredita za Zagijeve projekte.
U optužnici stoji kako je od odobrenih 49 milijuna eura kredita, od Vladimira Zagorca i njegovih javnih te tajnih tvrtki naplativo tek tri petine potraživanja. Istražitelji su na računima Zagorčevih tvrtki u Lihtenštajnu pronašli nepunih 17 milijuna eura koji su se povezivali s ovim poslovima, a ta su sredstva bila najprije blokirana, a potom uplaćena na račun Hypo banke kao povrat dijela duga, napisao je svojedobno Jutarnji list. Odvjetnica Vladimira Zagorca, Ksenija Vržina iz Zagreba, odbacuje navode iz presude te je najavila žalbu na presudu. Gospođa Vržina za to ima bizarno objašnjenje.
- Moj klijent nije mogao zbog jezične barijere vršiti utjecaj na Striedingera i nije se obogatio kroz ove poslove - rekla je odvjetnica Ksenija Vržina za austrijske medije.