Od 1980. godine fenomen nestale djece porastao je nevjerojatnih 468 posto. Kada bismo Vas pitali o sigurnosti vašeg djeteta, što biste odgovorili? Kako vi štitite svoju djecu od zlostavljača? Evo nekoliko najčešćih odgovora...

Zabluda: To se nikada neće dogoditi meni!

Istina: Najčešći odgovor svakog roditelja, no ne možemo pobjeći od činjenice da su neka djeca ipak nestala. Izbjegavanje problema nije rješenje. U današnje moderno vrijeme praćeno naprednim razvojem tehnologije, rapidno raste broj nestale djece, a problem je ozbiljniji ulaskom Hrvatske u Europsku uniju. 

Zabluda: Ja pazim na svoje dijete uvijek!

Istina: Zaista? Pratite li vaše dijete u školu baš svaki dan? Promatrate ih u vrtiću? Promatrate li tko se vozi ispred vaše kuće svaki dan? Znate li susjede prijatelja vašeg djeteta s kojim se ono igra? Naravno da ne možete biti svugdje i stalno. Nažalost, kao roditelji ne možemo vidjeti sve što naša djeca rade, niti znati sve ljude s kojima je naše dijete ikada pričalo. Upravo zbog toga, naša djeca moraju biti spremna znati što činiti u određenim situacijama. 

Zabluda: Ja sam naučila svoje dijete da ne smije razgovarati s nepoznatima!

Istina: Koliko često razgovarate sa svojim djetetom o toj temi? Kada ste zadnji put pričali o tome? Jeste li provjerili što znači nepoznata osoba za vaše dijete? Imajte na umu da ne možete biti pored vašeg djeteta od 0-24. Ako je neka osoba vama nepoznata, ne mora biti da ju vaše dijete nikada nije vidjelo niti pričalo s njom. Budite oprezni i jasni u razgovoru s vašim djetetom. Ukoliko se vaše dijete izgubi u trgovačkom centru ili parku, neće se obratiti nikome za pomoć jer ne smije razgovarati s nepoznatima. 

Savjet: Učite djecu da, ako trebaju pomoć, a vi niste u blizini, prvenstveno traže majke s djecom. Zatim, objasnite djeci tko su sigurni odrasli, odnosno ljudi kojima vi vjerujete i kojima vaše dijete smije vjerovati. Naučite djecu osnovne informacije o vama (ime i prezime, broj telefona), a ako je premalo, zapišite ih i naučite dijete da te informacije pokaže odrasloj osobi, ako treba pomoć. Nemojte plašiti djecu, već ih ohrabrite i osnažite razgovorom, informacijama i podrškom. Zapamtite, uplašeno i bojažljivo dijete lakše podliježe vrbovanju predatora. Upravo zbog toga, dijete treba znati da, ako se osjeća nesigurno i nezaštićeno u društvu određenih odraslih osoba, treba vjerovati svom instinktu, povjeriti se vama i biti odlučno, te reći glasno i jasno NE!

Zabluda: Neki roditelji imaju čak i GPS uređaje za djecu!

Morate shvatiti da predatori nisu nedruštvene i izolirane osobe. Upravo suprotno, često su to pametne, društvene i ljubazne osobe koje znaju da postoje GPS uređaji. Dakle, imati GPS uređaj za dijete nije garancija njegove sigurnosti jer zlostavljači ih mogu baciti ili čak premjestiti na automobil ili drugo prijevozno sredstvo te vas još više udaljiti od nestalog djeteta. 

Zabluda: Izgovori i nedostatak vremena!

Imajte na umu da sama pravila o sigurnosti i vaš razgovor s djetetom nije dovoljno da bi ono bilo zaštićeno. Ponavljajte pravila o sigurnosti s djetetom kroz igru, na putu do škole. Nemojte plašiti dijete, štoviše predlažemo igru ŠTO AKO? S vremena na vrijeme upitajte svoje dijete što ako se odvojiš od mame i tate u trgovini, u parku. Što ako te nepoznata osoba pita da joj pomogneš pronaći izgubljeno štene. Što ako te nepoznata osoba pita gdje živiš?  

Ako ste odgovorili isto ili slično, budite oprezni. Činjenica je da nijedan od odgovora, čak ni svi zajedno ne garantiraju sigurnost djeteta. Odrasli smo i znamo kako se svijet i tehnologije rapidno razvijaju i mijenjaju, isto tako razvijaju se i mijenjaju tehnike zlostavljača.