To je to što me zanima!

Za vepra, prasca i lipicanca: Stihovi ubojitiji čak i od sačme

Pjesmu koju je najveća hrvatska pjesnikinja 2009. napisala posebno za čitatelje 24sata objavljujemo u počast vepru koji je preživio biskupsku sačmu, ali i stradalom lipicancu, hrabroj medvjedici...
Vidi originalni članak

U jednoj od svojih posljednjih pjesama, napisanih posebno za čitatelja 24sata, najveća hrvatska pjesnikinja Vesna Parun opjevala je događaj u kojem je glavnu ulogu imao - vepar.

Nisu to bili veseli stihovi neke basne o vepru koji je preživio biskupsku sačmu, a ni balada o vepru Špiru, koji je stradao na Marjanu pod sačmom revnih splitskih lovaca. Bio je to istinit i bizaran događaj - golemi vepar napao je  praščića. Rekoše nam očevici: 'Silovao ga!'

STAO IZMEĐU NJE I MLADUNCA... Šok u blizini Ogulina: Lovac se borio za život s medvjedicom!

Vesna Parun preminula je godinu dana nakon što je napisala stihove nadahnute tekstom iz 24sata, u listopadu 2010. godine.

Možemo samo zamišljati kako bi ona danas, da je još među nama, svojim živim jezikom i oštrom satirom opjevala biskupa koji, umjesto vepra, pogađa čovjeka. Našao bi svoje mjesto u njenim stihovima možda i nesretni vepar Špiro s Marjana, sigurno i medvjedica koja je poginula braneći mladunce.

DOVEO KONJA SINU... Ravnatelj ergele zbog kojeg je stradao lipicanac dao ostavku

A baladu bi, bez dvojbe, zaslužio i lipicanac koji je skončao pod vlakom. Ili bi, s velikim zadovoljstvom, jednu sočnu satiru rimovala za direktora ergele koji je nesretnog konja "posudio" za jahanje sinčiću...

U počast tim životinjama, medvjedici, vepru Špiri, lipicancu, pa i vepru koji se izmakao biskupskom hicu, ponovno objavljujemo pjesmu Prasac i vepar:  

PRASAC I VEPAR (Vesna Parun, 11. prosinca 2009.)

U nekom dnevnom listu

- a u kojem, zna se -

čudna osvanu vijest:

Vepar napao prase!

Drsko je srušio plot,

u crn se svinjac nabio

i prascu preplašenom

rilo u šupak zabio.


A prasac rokće i sopće:

- Pusti me, nisam ja krivac!

Ne znam što je vaš pivac

sakrio u moj svinjac!


- Lažeš da ne znaš! Hulja si.

A ja sam moćan, velik.

I znam da skrivaš pod koritom

svoj tovljenički dnevnik!


- Ma kakav dnevnik? Tovljen sam

za božićno kolinje.

A ti si sretnik: imaš svod

nebeski, more sinje.


Sjeti se koji je danas dan!

Mi istoga imamo pretka.

U neko doba olovno

od lovčeva pao je metka.


Tad vepar njušku obrisa

i kimnu: - Imaš pravo!

Taj sveti fosil život ti

spasio, praščino! Zdravo.

Idi na 24sata

Komentari 5

  • Captain Obvious 15.01.2019.

    Nikad nisam bio neki od poezije ali... koja je ovo pm?

  • purgerica prva 15.01.2019.

    Hoće li današnji hitni i zatvoreni sastanak u Ministarstvu kulture sa predsjednikom Matice hrvatske iznjedriti kakovo rješenje za spas i dovršetak rodne kuće i izgrađenog ali ne još dovršenog kompleksa matošu u Tovarniku. A sve zbog opstrukcije svega, zamislite, ni manje ni više već od te nekad časne "institucije" Matice hrvatske! Potpišite peticiju: Matoš nije na prodaju! Potpisuje je cijeli svijet, svi naši iseljenici diljem svijeta. Čitajte blog Ine Vukić.

  • purgerica prva 15.01.2019.

    Ma nema šanse, koja ubojitost! Nema ubojitijih, preciznijih, upotrebljivih i primjenjivih i dan danas stihova osim onih Antuna Gustava Matoša, još početkom 1900-ih godina. Evo jedna, aobjavljena 1894.g., samo jedan stih: " Dan će doći, – oj, pred dušom mojom Sinu sablje Zvonimira blijesak, Puške bruje, barjaci vijore, Kanda čujem topa grom i tresak! Dan će doći! Oh, i ja ću tada Pohrliti domu hrabrom nogom, Al do onda – zbogom, mili dome, Hrvatska, oj divna majko, zbogom! "

Komentiraj...
Vidi sve komentare