To je to što me zanima!

Za sina poginulog u Vukovaru uzgojio je goluba mira: 'Želio sam se okrenuti budućnosti'

Vukovarski golubari dali su sve od sebe da stvore bijeloga goluba s krunom na glavi, izbočenih prsa, posebno oblikovanih krila, okomitih leša i s "pernatim čarapicama" na nogama
Vidi originalni članak

Na propovijedi u crkvi sam sjedio i čuo svećenika kako je izustio riječi: "Bijela golubica - golubica mira". Odmah sam doživio nekakav klik.

POGLEDAJTE VIDEO: Za sina poginulog u Vukovaru uzgojio je goluba mira

Vaš internet preglednik ne podržava HTML5 video

Priča nam to Zlatko Menges (82), vukovarski branitelj i zaljubljenik u golubove od malenih nogu. Zlatko je s kolegama stvorio pasminu "Vukovarska golubica mira", koja je 2019. službeno priznata kao vrsta goluba. Golubarstvom ga je "zarazio" ujak Đuka Mudri, koji je i sam uzgajao golubove i druge životinje.

- Taj 'klik' sam doživio u crkvi sv. Filipa i Jakova. Htio sam napraviti pasminu goluba koji je sličan figurici vučedolske golubice, koja je simbol Vukovara. Bijeli i nježan, ali i snažan - objašnjava ovaj ljubitelj životinja.

Priznali ga 2019.

Vukovarski golubari dali su sve od sebe da stvore bijeloga goluba s krunom na glavi, izbočenih prsa, posebno oblikovanih krila, okomitih leša i s "pernatim čarapicama" na nogama. Imala je ona i crveni obrub oko očiju, za koji nam tvorac golubice kaže kako simbolizira sve suze isplakane u ratu.

- Zacrtali smo njezin oblik i izgled, boja je bila bijela za početak - govori Zlatko te dodaje kako sad ovu pasminu goluba možemo pronaći i u još nekoliko boja - smeđoj, crnoj i šarenoj, a u planu je i rad na nekim drugim bojama.

30 GODINA OD PADA VUKOVARA Na Vukovar su krenuli s 1500 ljudi i 30 tenkova. Iz svih su smjerova snažno udarili na grad

Ovaj 82-godišnjak je do rata bio soboslikar, a živio je na Sajmištu sa suprugom Emicom, kćeri Sanjom i sinom Goranom. Zbog njegove teške, traumatične prošlosti i želje da se okrene budućnosti, miru, stvorio je golubicu.

Rat je Vukovar uvelike gutao, a Vukovarci su i dalje vjerovali kako će se sve dobro završiti. Menges i drugi organizirani Vukovarci uspostavili su nenaoružane straže. Ipak, sa silinom rata nisu se mogli nositi jer su bili izloženi svakodnevnim napadima pješadije i tenkova. Bojišnica Sajmište, gdje se nalazio Zlatko, počela je tad padati.

- Kad smo vidjeli da nemamo kuda, došli su Nikica Burić Samoborac i Josip Tomašić Osa te nam rekli da je Branko Borković Mladi Jastreb otišao i sa sobom poveo određeni broj ljudi. On je bio posljednji zapovjednik obrane Vukovara. Bilo je to 17. listopada, kad smo grupa branitelja i ja odlučili krenuti u proboj - govori Menges. U proboju je uz njega bio i sin Goran.

Pucali po njima

- Dva smo dana lutali bez hrane i vode, bili smo umorni i iscrpljeni, a 19. listopada su nas opkolili. Htjeli smo doći do obližnjeg kukuruzišta, kad je u tom trenutku zapucalo sa strane od Bogdanovaca - ispričao nam je teške trenutke Zlatko. Zlatka su ranili u ruku, pao je u nesvijest. Kad se probudio, njegova sina Gorana više nije bilo.

- Sin je cijelo vrijeme bio iza mene. Nakon predaje puzao sam, tražio sam, ali nisam ga našao, ni njega ni druge - tužno priča Zlatko, čiji je sin tad imao samo 21 godinu. Njegove posmrtne ostatke pronašli su sedam godina kasnije. Identificirali su ga 23. rujna i pokopali 2. listopada 2003. na Memorijalnom groblju u Vukovaru. I on je poput oca bio ljubitelj golubova.

Idi na 24sata

Komentari 9

  • japanokinezjapano 10.11.2021.

    Badava ti mir golubica kada nemir i neimaština caruje. Milijardu golubica ne bi pomoglo ovoj osuđenoj zločinačkoj organizaciji.

  • Vrac666 10.11.2021.

    Nažalost hrvatska je osuđena na prošlost i rat, nema nam pomoči a vama svaka čast

  • Opsjena 10.11.2021.

    gospodin je pronašao način kako živjeti u nekoj mjeri. svako dobro u daljnjem životu, Gospodine!

Komentiraj...
Vidi sve komentare