Duboko sam ganuta! U svega dva dana skupili smo 976.503,28 kuna! Baš sam sada pogledala račun. Na suprugovom je 7.825,69 USD. Ovaj novac koji je skupljen su uplate malih ljudi, fizičkih osoba. Zahvalna sam na svakoj kuni, ali nisu bitni samo novci. Bitna je svaka molitva, svaka riječ potpore i utjehe. Jer, suprug i ja samo u kaosu, bojimo se i ne znamo što nas čeka, suznih očiju govori nam Dajana Kiš (32). Glas joj je nabijen emocijama, u njemu je pomiješana zahvalnost, strah, tuga, strepnja, ljubav. Ljubav prema sinu Joni, kojeg je rodila prije devet dana. I kojeg, nakon dvije zdrave, a neuspješne trudnoće, ne želi izgubiti. Ne može.
Jonu je hitnim carskim rezom, dva tjedna prije termina rodila 18. listopada u 12. 25 sati.Težio je 4120 grma i bio dugačak 53 centimetra. I kad je trebalo napokon postati lijepo, Dajani i Željku se srušio svijet.
- Rodila sam u Zadru i kada mi je liječnik rekao da sumnja na zajednički arterijski trunkus 2/3, što znači da mu samo jedna arterija izlazi iz srca i grana se na koronarne plućne arterije i tako mu se miješa krv, bila sam izvan sebe. Jonu su sanitetom prebacili u KBC Zagreb. Tamo su liječnici potvrdili dijagnozu. Divni su, požrtvovni, i Jona je za sada, hvala Bogu stabilno. Ali kronično povećanje tlaka u plućima može dovesti do zatajenja srca u prvih mjesec dana. Operacija koja Joni treba radi se i na Rebru. Ali trebali bismo čekati da napuni tri mjeseca. A ja se bojim. Jer sam 2018. godine u 27. tjednu zdrave trudnoće čekala u bolnici i pod njihovim nadzorom rodila mrtvu kći u 29. tjednu. Zvala se Ena. Druga trudnoća bila je izvanmaterična. A sada, treći puta, ja ne mogu i ne želim čekati. Ja ne mogu izgubiti i ovo dijete - kroz suze nam govori Dajana.
Jedan od liječnika rekao joj je da bi on za svoje dijete otišao u Linz, referentni centar za bolesti srca za cijelu Europu. I to je Dajani i suprugu Željku (33) bilo dovoljno da stanu, udahnu i odluče da će pokrenuti i nebo i zemlju samo da njihov sin preživi. Cijena operacije, kako su saznali je 60.000 eura.
Za sina su pognuli glavu i zamolili za pomoć.
- Nije lako progutati ponos, pognuti glavu i reći: "Trebam vašu pomoć." Nije lako izaći u javnost s trenucima koji su nama teški, ogoliti naš život. Ali znam za koga to radim. Znam da mi ovdje imamo divne liječnike, ali ti liječnici ograničeni su sustavom. U petak idemo u Linz na konzultacije i pregled - govori nam Dajana koja je svakoga dana od 12 do 19 sati, do kada su dozvoljene posjete, uz svog sina. Kaže kako je dosta spavao a jučer je bio malo aktivniji.
- Stabilno je, nema potrebe za kisikom, primao je kalciji i natrij i to mu po potrebi daju ili maknu, ali najbitnije je da je trenutno O.K. Samostalno jede i najmirnija sam kad sam uz njega- priznaje nam Dajana. U zagrebačkom stanu još uvijek stoji prazna Jonina sobica, u koju je već trebao doći.
- Nakon svega što smo prošli, ne možemo čekati. Jednom smo vjerovali sustavu i čekali. I ostali smo bez našeg prvog djeteta. Ja ne mogu i ovaj puta, dok imam šanse nešto napraviti, to ne iskoristiti i spasiti dijete. Ta se operacija izvodi u Hrvatskoj, ali upravo zbog gubitaka koje smo osjetili suprug i ja, čekati ne mogu. Jednostavno ne mogu i ne želim i ovaj puta izgubiti dijete - zaključila je Dajana i sa suprugom zahvalila za svaku uplatu, dijeljenje i molitvu.
- Mi stvarno želimo da bude transparentno. Tko god se osjeća prevarenim, mi smo voljni vratiti uplatu. Budući da smo skupili i više no što je potrebno, višak želimo proslijediti sljedećem djetetu kojem je potrebna operacija. Jer, vjerujte, prestrašno je to gledati - zaključila je Dajana.