Pokušao sam mirnim putem riješiti spor. Da se dogovorimo s državom, da dobijemo neki završetak te tragedije. Odbili su. Nije išlo.
POGLEDAJTE VIDEO VIJESTI:
Shrvano nam to govori Stipan Vukasović, čiji je sin Kristian Vukasović (18) 24. kolovoza prošle godine preminuo u splitskoj bolnici, kamo je došao iz zatvora na Bilicama. Umro je od zatajenja srca, u bolnicu je stigao s ozljedama abdomena. U njegovu slučaju niz je propusta nadležnih institucija.
Općinsko državno odvjetništvo u Splitu je odbilo zahtjev Kristianovih roditelja za mirnim rješenjem spora. Smatraju da nisu utvrđene činjenice koje bi upućivale na to da je bilo propusta nadležnih tijela.
- Nije ni utvrđena uzročno-posljedična veza između postupanja nadležnih tijela i smrti Kristiana Vukasovića, za kojeg je provedenim vještačenjem utvrđeno da je umro prirodnom smrću - odgovorili su nam iz splitskog DORH-a. Odvjetnik obitelji Vukasović, Vinko Ljubičić, rekao nam je kako će sad na sudu tražiti nadoknadu štete.
- Ta odluka za nas nije neočekivana. Idemo dalje u proces te ćemo na Općinskom sudu u Splitu tražiti nadoknadu štete kako smo i najavili - rekao nam je odvjetnik Ljubičić.
Odluka nije iznenadila ni Stipana.
- Tužit ću državu, idem dalje prijatelju, nema mi druge. Ma nisam se ja ni nadao da će biti drukčije. I drago mi je da je tako. Sad ćemo na sudu rješavati stvari. Može to trajati godinama, tri godine, deset godina... Ma neka traje dok sam živ. Za svog sina ću istjerati pravdu do kraja - govori nam Stipan.
Gotovo pola godine su bez svoga Kristiana. Rekli bi neki da će s vremenom biti lakše, ali nije. Sve ih podsjeća na Kristiana. Na to da ni nakon šest mjeseci ne znaju kako je njihov sin preminuo.
- Žena mi je teško. Samo je doma, nikamo ne ide. Guta te tablete eto već pola godine. Ne može se smiriti. Nema nama sna, nikako. Zacrnjeni smo od te tragedije. Ni sami ne znamo kako izdržavamo. Sve nas podsjeća na Kristiana, na to da ga više nema. Uđem u hodnik, eto moga Kristiana. Prođem kraj sobe, ponadam se da je još unutra. Sjednem u dnevnu, razmišljam o njemu. Ovu godinu ćemo nekako još izgurati, ali mislim da ćemo se seliti. Prodat ću kuću i ići ćemo negdje drugdje. Prebolno je tu. Treba nam promjena, prijatelju. Živjeti tu više ne možemo - na rubu suza govori Stipan.
Podsjetimo, Kristian je 23. srpnja prošle godine osuđen na osam mjeseci zatvora zbog izazivanja požara. Prema nalazu, imao je poremećaj ponašanja i emocija, hiperaktivnost i poteškoće u razvoju. Usprkos tome i njegovim pokajničkim riječima: “Ako biste me pustili na slobodu, nikad više to ne bih napravio. Obećavam...”, sudac Marijo Franetović smjestio ga je u zatvor na Bilicama. Među okorjele kriminalce.
POGLEDAJTE VIDEO:
Mladić s posebnim potrebama izgubio je svijest u zatvorskoj ćeliji 1. kolovoza. Prevezli su ga u komatoznom stanju u KBC Split. Nije mu bilo pomoći, preminuo je 24. kolovoza.
Osim toga što zbog zdravstvenog stanja nije smio biti smješten u Bilice, njegov slučaj prati još niz propusta državnih institucija. Prvenstveno, u presudi kojom je sudac smjestio Kristiana u zatvor nema izvješća Centra za socijalnu skrb niti ispitivanja roditelja, a nije bio uključen ni defektolog, stručni suradnik suda.
Da stvar bude gora, na službenom dokumentu sudac je potpisao potpuno drugu osobu. Nadalje, obdukcija je pokazala da je Kristian umro od zatajenja srca. No u bolnicu je primljen s vidljivim ozljedama abdomena. To su pripisali samoozljeđivanju. Obitelj se pita zašto ga nisu čuvali ako je sam sebi nanosio ozljede.
Kristian je u zatvoru bio u agoniji i razmišljao o samoubojstvu. Od toga su ga odvraćali drugi zatvorenici. S drugim zatvorenicima se i svađao, i to nekoliko dana prije nego što je pao u komu.
Jedan od čuvara je, neslužbeno doznajemo, nakon incidenta na Kristianu primijetio ozljede, a drugi je predložio da mladića izmjeste u drugu ćeliju, što nije učinjeno. Uz to, dok je Kristian bio u zatvoru, predsjednik suda ili sudac kojeg on odredi morao je 16 puta obići zatvor te porazgovarati sa zatvorenicima o uvjetima, kako ih hrane itd. To mu nalaže Zakon o kaznenom postupku. No sud je zatvor na Bilicama u tom periodu obišao samo osam puta.