Tu su mrlju u medijske svrhe iskoristili predstavnici druge frakcije baranjskih Mađara, koja ne podržava Šoju, a riječ je o optužnici za sabotažu, koju je protiv njega podiglo Državno odvjetništvo 1992. godine. Šoja je, naime, načelnik općine Kneževi Vinogradi i predsjednik lokalnog SDP-a, a nekad je bio, kao predsjednik Izvršnog vijeća, najmoćniji čovjek u Baranji. Agencija Panturist 1991. godine zatražila je od Šoje dozvolu da iz Baranje izvuče svojih osam autobusa, što Šoja nije dopustio. Čak je jamčio da će općina Beli Manastir snositi štetu ako se autobusima nešto dogodi. Istog mjeseca Baranja je pala, autobusima su se ostali koristiti krajinski Srbi, a Šoja je mjesecima bio nedostupan jer je pobjegao u Mađarsku. Za njim je čak bila raspisana i tjeralica. Optužnica ga je teretira za prijevaru, podrivanje ustavnog poretka i sabotažu. Bio je osuđen na devet godina zatvora. Naknadnim svjedočenjem dr. Žarka Domljana 1994. godine optužnica je odbačena jer je tadašnji predsjednik Vlade posvjedočio kako je Šojina odluka o zadržavanju autobusa u Baranji bila zapravo njegova naredba. Sudski postupak je prekinut, a Šoja se u Baranju vratio tek 1997. godine i ponovno se uključio u politički život. Davanjem prisege u Saboru jučer je postao saborski zastupnik, no Baranjci mu neke stvari nisu oprostili.