Niko Mađerić maturant je zagrebačke gimnazije, a čitatelji 24sata upoznali su ga kad se uspio izboriti za poništenje pogrešnog pitanja na državnoj maturi. S 18 godina Niko je argumentirano objasnio organizatorima državne mature da Uskok nije ured Vlade Republike Hrvatske. Prvo su ga odbili, a nakon što su reagirali i Uskok i DORH te nakon što je priča izašla u javnost, pogrešku su priznali, a Niki čestitali. Niko je najbolje u Hrvatskoj riješio ispit iz Politike i gospodarstva, planira upisati Ekonomski fakultet, a ekskluzivno za 24sata napisao je tekst o svom viđenju društva u kojem živimo i kako bi ono trebalo izgledati.

Posljednji propusti u radu NCVVO-a pokazali su da čak ni državna matura, jedan od korupcijski najčišćih državnih projekata, nije cijepljena od propusta i ozbiljnih pogrešaka. Hrvatska je preplavljena korupcijom i klijentelizmom, čime su građani prestravljeni. Redovno u anketama javnog mišljenja više od dvije trećine građana smatra da Hrvatska ide u pogrešnom smjeru. Čini se da Vladu to previše ne dira, pa se logično postavlja pitanje kad ćemo prestati biti država jedne trećine građana i postati država za sve, a ne samo za one sa stranačkom iskaznicom.

Važno rješavati probleme

Zašto je zaboravljena ona stara dubrovačka izreka: "Obliti privatorum publica curate"? Problemi s kojima se suočavamo su višestruki, ali možda najveći od sviju jest demografsko propadanje Hrvatske. Ono se može riješiti jedino ozbiljnim i sustavnim adresiranjem dviju velikih i jakih tema, a to su životni standard i borba protiv korupcije. Hrvatskoj je prijeko potrebna vlast koja se neće bojati vlastitih građana i koja će ih poticati na participiranje u izbornim procesima. Kad ste čuli hrvatskog premijera da želi potaknuti izlaznost na izborima? Nikad. Sve dok na vodećim pozicijama budemo imali ljude kojima je u interesu da se naš glas ne čuje i da šutimo, imat ćemo zemlju koja nije naša nego nečija tuđa, vjerojatno stranačka, kakvom je neki žele učiniti.

Zbog toga je zastrašujuće vidjeti posljednje nasrtaje izvršne vlasti na Državni ured za reviziju, ali i potpuni nemar za djelatnike u pravosudnom sustavu, od kojih mnogi imaju plaće jednake studentskim plaćama, a bez kojih nema efektivne sudbene vlasti. Baš zato hrvatska budućnost ima dva scenarija: jedan je status quo i nastavak svih onih politika koje su nas dovele tu gdje jesmo, a drugi je konačan uzlet mlade europske demokracije među društvo najboljih zemalja po svim kriterijima. Težak je to i trnovit put s pregršt prepreka, ali rezultati su itekako zadovoljavajući. Zamislite zemlju u kojoj školstvo zaista priprema mlade za izazove tržišta rada, u kojoj ih poučavaju zadovoljni i dobro plaćeni profesori koji su na svoja radna mjesta došli jer su jedni od najboljih, a ne negativnom selekcijom.

Zamislite zemlju u kojoj je sudstvo potpuno neovisno od politike, a za presudu ne trebate čekati desetljeće nego samo nekoliko mjeseci. Zamislite zemlju u kojoj su institucije i državna poduzeća depolitizirani, a građani uistinu imaju povjerenje u njih jer vjeruju da u njima rade stručni kadrovi koji znaju svoj posao te ga obavljaju savjesno i odgovorno. Zamislite zemlju u kojoj mladi visokoobrazovani ljudi bez problema nalaze posao u struci, a gospodarstvo ne ovisi isključivo o brojenju turističkih dolazaka i noćenja. Za kraj, zamislite zemlju čiji se stanovnici ne osjećaju kao njen pokradeni i prevareni bankomat nego je smatraju učinkovitim servisom za svoje potrebe. Sve to moguće je kada državom zaista upravljaju najbolji od najboljih. Već desetljećima svjedočimo opadanju kvalitete političara u svijetu, ali nažalost ponajviše i u Hrvatskoj, a građani razočarani neispunjenim obećanjima i pogrešnim potezima vladajućih stranaka postaju politički apstinenti. Nažalost, time smo omogućili kojekakvim nestručnim i dobro umreženim materijalno motiviranim kadrovima da preuzmu kontrolu nad ovom zemljom.

Angažaman društva

Ako želimo biti krojači vlastite sudbine i graditi ovu zemlju prema željenim principima, mi građani moramo početi izlaziti na izbore u mnogo većem broju i vršiti pritisak na vlast kad smo nezadovoljni njenim odlukama, a ne sjediti na kauču i čekati nekog drugog da nas spasi jer se to neće dogoditi. Vidjeli smo na primjeru državne mature kako angažman jednog mladog čovjeka može promijeniti neke stvari, a kako onda neće angažman cijelog društva promijeniti državu? Krajnje je vrijeme da preuzmemo kontrolu nad vlastitom budućnošću i ostvarimo ono o čemu tako dugo sanjamo.