U našoj područnoj školi koju pohađa 96 djece u šest razreda od 1. do 4., ja sam jedina spremačica već četiri godine, otkako je kolegica otišla u mirovinu. Znate li kako izgleda moj radni dan? Otvaram školu u 6 sati, do 7.30 primam djecu i počinjem čistiti. Škola ima više od 700 četvornih metara koje čistim sama. Pa moram trčati otvarati vrata, pa pospremiti svo suđe od jučerašnje užine. Zadužena sam i za serviranje obroka, te održavanje kuhinje po svim standardima. Dnevno prijeđem i po desetk kilometara, vremena za odmor i gablec nemam, jer ja sam i pomoćna kuharica i portirka i domarka... govori nam Snježana Pečenec, spremačica područne škole zagrebačke OŠ Jordanovac.
Ona i mnoge njezine kolegice, kao i same uprave škola, već godinama upozoravaju kako moraju na sebe preuzeti puno više posla nego što im kaže ugovor, puno više odgovornosti od one za koju su educirane i plaćene. Jedan od tih problema, a koji je nažalost opet došao u središte pozornosti nakon strašnog napada u petak u OŠ Prečko, je to što tehničko osoblje - spremačice i domari - mora dežurati na portama škola.
- I mi smo u našoj školi na porti. Dežura se u smjenama ujutro, domar je dio smjene dok mi čistimo u i oko škole, a onda se mijenjamo na porti tijekom dana jer moramo imati i gablec nekada. Uvijek bude netko na porti u našoj školi, ali dogodi se, kao i u svakoj školi, da u nekom trenutku ta porta bude prazna. Zašto? Zato jer te pozovu da je netko pao, netko je nešto prolio, nekome se nešto dogodilo, ti moraš uskočiti i pomoći - kaže nam Vesna Gusković, spremačica u OŠ Petra Preradovića.
Obadvije nam ponavljaju ono što ih najviše frustrira - nadležno Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih uporno odbija odobriti zapošljavanje dodatnih spremačica u njihovim školama. Uz pomoć Sindikata hrvatskih učitelja (SHU) Snježana i Vesna pokušavaju i javnost upoznati s tom situacijom. Zbog pretjeranog opsega posla, obje već imaju itekako oštećeno zdravlje. Snježana je lani operirala kralježnicu i vratila se na posao nakon osam mjeseci i skupih terapija po privatnicima.
- Mijenjale su me četiri žene. Svaka nije izdržala ni dva tjedna. Pitale su me jesam li normalna. No meni su ta djeca sve. Svako znam po imenu, ja sam njima teta Snježana i svaki dan mi viču danas je dan zagrljaja, ja ih dočekujem - govori nam Snježana kojoj najteže pada činjenica da u dnevnom boravku, nakon što njoj završi smjena, potpuno sami u školi ostaju četiri učiteljice boravka s oko 80 malih učenika. I onda su te učiteljice zadužene i da paze na vrata, ako netko dođe one moraju ići iz razreda do ulaza. Također moraju djeci i dijeliti užine koje im pripremi spremačica.
- Na čemu oni cicijaše, na sigurnosti djece i našem zdravlju - pita se gorko Snježana koja je doživjela i brojne incidente.
- Ispred škole se skupljaju delikventi, jednom sam ih zamolila da se udalje, jedan je lupio nogom o pod i zaprijetio mi "tebe ću prvu ubiti". Jedan nam je ušao u školu, otišao na WC i nema ga van 15 minuta, nije roditelj, izađe, pa se počeo derati na mene, što će njemu netko braniti da uđe na WC - opisuje ona svakodnevicu u mnogim školama.
Za vikende nema plaće
Vesna Gusković također dežura u jutarnjim smjenama, domar pokriva dio smjene dok one čiste ili odu na pauzu.
- Mi smo i doktor i policajac, i pedagog i prijatelj, moraš pomoći i ako se posvađaju, a onda imaš i problema s roditeljima - oni moraju ući u školu... koji ulaze u školu. I sad čujem da bi zaštitara zaposlili, a mi imamo čak dvije odbijenice u ovoj godini za zapošljavanje spremačica. Tvrde da nemaju financija, a doslovce su ukinuli radno mjesto nakon što je kolegica otišla u mirovinu. Naravno, kvadratura je ista, a moraš uskočiti s dežurstva na porti, moraš očistiti - ti ne možeš biti na sto strana, da ne pričam dežurstvima subotom, to volontiramo. Dobivamo nekakve slobodne dane koje ne možemo koristiti kako nam odgovara jer nas je jednostavno premalo. Ja sam trenutno na bolovanju zbog kičme, išla sam na posao iao sam bila na terapiji, na injekcijama, jer je kolegica imala upalu pluća. I dokrajčila sam se - ističe Vesna.
Ipak, škola je i njoj drugi dom, iako je mnogi roditelji ne poštuju. Ako dežura na porti, mnogi joj kažu: "tko si ti da mene pitaš zašto ja idem unutra".
Naše sugovornice ističu kako zapošljavanje zaštitara nije nikakvo rješenje, barem u njihovom slučaju - to su škole koje rade i poslije podne, pa bi bilo nužno zaposliti i po dva zaštitara. A one će i dalje imati puno previše posla od onog za koji su potpisale ugovor.