Željko Budić, član Radničke fronte i nezaposleni radnik te otac dvoje djece u emisiji Nedjeljom u dva, rekao je da njegova obitelj živi od 3600 kuna kao i mnogi u Slavoniji. Zadnji posao imao je u trgovini parfema gdje je doživio infarkt. Dobio je spor protiv tvrtke radi nezakonitog otkaza, ali se nikad nije uspio naplatiti.
- Ja sam živi dokaz da se može preživjeti i s 3600 kuna. Evo zadnjih 10 dana smo jeli kruh i mast - kaže Budić.
Smatra da u kapitalizmu postoje radnici koji žive od svog rada te paraziti - kapitalisti, političari i banke koje financiraju njihove kampanje, a sve se slama preko leđa radnika. Zato je bitna radnička solidarnost jer kapitalizam jako tuče, rekao je.
Naveo je primjer Mesne industrije Ravlić koja je u predsjedničkoj kampanji donirala 100.000 kuna za Kolindu Grabar Kitarović, a radnice tog poduzeća rade za 2400 kuna.
Ne vjeruje u dijalog radnika i kapitalista jer je to 'razgovor gospodara i sluge'.
Objasnio je da Radnička fronta okuplja sve one obespravljene u Hrvatskoj. Žele okupiti radnike, studente, umirovljenike da se okupe u borbi za njihova prava. Žele promijeniti sustav i društveno uređenje tako da saborski zastupnici neće dobivati plaću od države nego će imati posao.
- Mi se zalažemo za to da minimalna plaća i najveća plaća mogu biti maksimalno u odnosu jedan naprema četiri. Dakle ako je minimalna plaća 3.000 kuna onda bi maksimalna bila 12.000 kuna. Ne bojimo se da će vrhunski menadžeri otići iz države. Oprostite, ali da su toliko kvalitetni njih bi već Wall Street tražio.
Zalaže se za nacionalizaciju banaka. Smatra da su prigovori da ćemo biti izopćeni iz međunarodne zajednice smiješni. Naveo je primjer Ekvadora koji je već otpisao takav nelegitimni i nepravedni dug.
- Ne pozivamo se na nešto što već nije viđeno. I Njemačkoj, Poljskoj i Grčkoj je otpisan dug - kazao je Budić.
- Oni koji nas etiketiraju da smo jugonostalgičari nemaju prave argumente protiv onog za što se zalažemo. U Jugoslaviji nije sve bilo dobro jer je već '60-ih godina radnik bio razvlašten, ali u segmentu radničkih prava bilo je dobrih stvari - rekao je. Radničko samoupravljanje ne trebamo izmišljati. U Francuskoj ima takvih poduzeća.
Zalažu se za prestanak financiranja vjerskih zajednica.
- Crkva dobiva 600 milijuna kuna, a istovremeno se za siromašne i nezaposlene izdvaja 500 milijuna kuna. Smatramo da Vatikanske ugovore treba staviti pod reviziju. I sam Papa kaže da se Crkva treba solidarizirati s narodom - smatra Budić.
Protiv nasilnih promjena
Situacija je takva da kapitalizam u Hrvatskoj je nasilno uzeo sve u privatizaciji i pretvorbi. Imamo i zakon da se to progoni. Ali se to ne provodi. Protiv smo nasilnih promjena. Oni koji nas etiketiraju po nacionalnoj osnovi su nam nebitni, kaže Budić.
O 'slučaju franak'
- Ograničiti tečaj na godinu dana nije trajno rješenje. Suludo je uopće da se ljudi moraju zadužiti na 30 godina. Što je nedostajalo onim državnim stanovima koji su podijeljeni. Kad je došao kapitalizam oni su natjerali te ljude da ponovno otkupe stanove koje su već platili - rekao je.
Smatra da vodstvo SDP nije ljevica za razliku od članstva SDP-a te da su SDP i HDZ dva kraja istog štapa koji udaraju po leđima radnika.
Razlika između Živog zida i Radničke fronte
- Ključna razlika između Živog zida i nas je da smo mi antisistemska stranka. Oni se zalažu samo za promjenu monetarne politike. Njihov program je nesuvisao, ako mene pitate - rekao je.
Saborski zastupnik, ako Radnička fronta uspije dobiti kojeg, ne bi bio ni uz jednu opciju već bi se zalagao za prava baze.
- Kad promijenimo sistem, država će pomoći to razvijati. Zašto se ne razvijaju obnovljivi izvori energije? Zbog kapitalističkih lobija. Ako imate slobodno tržište gdje država nema upliva onda nam se možete dogoditi da imate privatiziranu vatrogasnu službu. Pa tko će onda doći gasiti...- pita.
Budić smatra da treba nacionalizirati velike tvrtke poput INA-e, ali nije poklonik Huga Chaveza.
- Kod nas nema idolopoklonika - kaže Budić.
Smatra da bi progresivnim oporezivanjem 280 najbogatijih u Hrvatskoj koji drže 187 milijardi kuna moglo platiti sve u zdravstvu i socijali.
Kaže da je nezaposlen već dvije godine i da svakodnevno traži posao. Ispričao je slučaj kada je dobio posao kod jedne obrtnice koja mu je obećala posao, ali je za tri dana dobio odbijenicu jer je njen suprug morao zaposliti nekoga po 'stranačkoj liniji' HDSSB-a.