Policajac Stjepan Čošić bio je na polovici utrke u Dilju kad je čuo vrisak i poziv u pomoć trkačice na stazi ispred njega.

- U prvi tren sam pomislio da se ozlijedila, vjerojatno izvrnula zglob ili nešto slično. Kada sam pritrčao bliže rekla je da su ju izboli stršljeni. Tada sam i sam vidio roj stršljena iznad i oko nje - rekao je vukovarski policajac Stjepan Čošić koji je u subotu spasio život sunatjecateljici na trail ultramaratonu 'Dilj trail 46 km'. 

Uočio je da se gnijezdo stršljena nalazi na drvetu na samoj traci kretanja trkača, a bili su na iznimno nepristupačnom terenu, oko 5-6 km od naseljenog mjesta i asfaltirane ceste. Taj dio staze prolazi kroz gusto i neprohodno raslinje koje je raskrčeno tek za širinu jedne osobe, a natjecatelji su se jedino tom stazom mogli kretati. Stjepan se probijao kroz gusto raslinje i izderao noge, pokušavajući što prije doći do trkačice, pazeći da i njega roj ne napadne.
 
Srećom, trkačica je u svojoj kutiji prve pomoći imala ampule dexametazona koje je ponijela jer je alergična na ubode insekata.

- Odmaknuo sam je od roja stršljena i ona je iz svoje kutije prve pomoći izvadila dvije injekcije. Inače radi kao medicinska sestra. Rekla je da joj otiče jezik i da joj ruke trnu te me zamolila da joj ja dam injekciju u venu. Nikada u životu nisam nikome dao nikakvu injekciju, a kamoli u ovakvoj stresnoj situaciji i još u venu. Dao sam joj jednu injekciju, potom je izvadila još jednu te sam joj i drugu dao. Plakala je. Tješio sam je da će preživjeti i da će sve biti dobro - ispričao je Stjepan.

Na ovoj izuzetno teškoj i zahtjevnoj utrci po planinskim stazama kroz šumu po Dilj planini, svaki natjecatelj je morao imati prvu pomoć, mobitel i vodu, a na startnom broju koji svaki trkač nosi na prsima, imali su SOS broj za slučaj ozljede ili gubljenja te je i Hrvatska gorska služba spašavanja bila uključena u osiguranje utrke u slučaju potrebe za njihovim angažmanom.
 
Stjepan je potom s njenog mobitela nazvao taj SOS broj te javio što se dogodilo i gdje se nalaze. Dozvao je i ostale trkače da im priteknu u pomoć, znajući da iza njih ima dva, tri trkača. Trkače koji su pristigli također su napali stršljeni, no zajedno su uspjeli povesti djevojku stazom kojom vodi utrka.

Stjepan je potom nastavio trčati, a unesrećenu trkačicu je prepustio brizi trojici trkača do dolaska motociklista koji je motorom „crosserom“ došao po unesrećenu kako bi je na najbrži mogući način prevezao do vozila hitne medicinske pomoći koje je čekalo na rubu šume.

- Za sebe ne mislim da sam heroj, već da sam postupio kao što bi postupila i velika većina trkača. Igrom slučaja ili sudbine, desilo se da baš ja budem taj koji će biti najbliži izbodenoj trkačici i koji će prvi doći do nje. Trkačici je pružena pomoć i sve je dobro završilo - dodao je Stjepan.
 
- Želim zahvaliti velikom heroju policajcu Stjepanu Čošiću. Jako je to hrabro odradio, u nijednom trenutku nije posustao, za sve se izborio, on je za mene učinio veliko djelo, ovo je moj novi početak. Ne možete zahvaliti dovoljno kad je vaš život spasila jedna divna i hrabra osoba - rekla je trkačica koja je dodala kako je mislila da se takvo što samo u filmovima događa. 
 
- Vjerujte nisu nimalo ugodni ubodi, pekli su, boljeli. Evo i par dana poslije još bole i svrbe, ali bitno da je glava ostala živa i sretna sam zbog pomoći hrabrog policajca - ispričala je.
 
Trkačica je izbrojala čak 30 uboda, a i niz drugih trkača je doživjelo po desetak i više uboda stršljena, a jedan je trkač iz Preloga zbog uboda zadržan u bolnici.

Svega je 16 trkača završilo utrku, a Stjepan je naposljetku završio utrku na 3. mjestu. Njegova humanost i prisebnost idu rame uz rame s njegovim sportskim duhom i odličnim rezultatom.