Doktor iz Sirije u Hrvatskoj se htio zadržati šest godina svoga studiranja. Tih šest godina pretvorilo se u 35, tijekom kojih je upoznao suprugu i dobio dvije kćeri.
Iako je rođen u Siriji, smatra se Hrvatom, a na glasanje izlazi redovito svake godine.
Dr. Nizar Shoukry (55) odlučio je 1984. godine doći u Hrvatsku, gdje je u Zagrebu upisao Filozofski fakultet te, nakon godinu dana, Stomatološki fakultet, na kojemu je diplomirao.
Kaže kako mu je vrijeme u Zagrebu bilo ludo i nezaboravno. Brzo se uklopio, a prijatelji su ga naučili hrvatskom jeziku, tradiciji i kulturi, ali i hrvatskoj povijesti.
Nakon što je diplomirao, morao se vratiti u rodnu Siriju dvije godine kako bi odslužio vojsku.
- Kad sam završio vojsku, odmah sam rekao tati kako se vraćam u Zagreb. Sad sam 35 godina ovdje u Hrvatskoj, moja majka je umrla i nije me više vidjela. Možda to puno ljudi ne shvaća, ali ja se više osjećam Hrvat nego kao Sirijac - ispričao je Nizar.
Kad se odlučio vratiti u Hrvatsku, nastupila je kriza. Mnogi su ga tad pitali: “Jesi li lud? Zašto si se vratio?“, ali on im je odgovorio kako imaju najljepšu zemlju na planetu.
- Hrvatska ima toliko bogatstvo i tako malo ljudi. Politika poslije rata uzela je drugi smjer. Rat donese samo razdor, ali da u 30 godina ne možemo doći do oporavka, to ne mogu shvatiti. Bog je stvorio raj na zemlji, a to je Hrvatska, raj koji će ostati bez ljudi - rekao je.
- Moje kćeri rastu, jedna ima 16, a druga 10 godina. Još malo pa će me napustiti. U tim se trenucima sjetim svoje majke koja je plakala kad sam odlazio. Svaka majka pati kad njezina djeca odlaze u Njemačku, Austriju ili Irsku. Teško to pada na srce. Jako je bolno. Svaki gubitak Hrvatice ili Hrvata koji odlazi izvan države veliki je gubitak za Hrvatsku - nastavio je doktor.
Prijašnje godine iseljavanja iz Hrvatske nisu prvi put da je nešto takvo doživio, s obzirom na to kako je 2015. u kampovima nesebično i neumorno pomagao izbjeglicama u Slavoniji. Tad je dobio nagradu Ponos Hrvatske za doprinos, volontiranje i humanost pokazanu tijekom migrantske krize.
- Hrvatska sa svojih četiri milijuna stanovnika treba biti lider u Europi prema plaći i uvjetima života. Sirija ima 25 milijuna stanovnika. Vanjski dug od nula kuna i nakon 11 godina rata. Oni su ostvarili svoj petogodišnji plan. Svake godine su planirali jedan cilj za idućih pet godina i ostvarili ga. Otkad je završio rat, toga u Hrvatskoj nema - naglasio je zabrinuti otac.
Često on tako razgovara s prijateljima i pacijentima o aktualnim situacijama. Voli pratiti i vanjsku politiku zbog Sirije, ali i drugih zemalja. Sam je neko vrijeme bio politički aktivan u Hrvatskoj kao potpredsjednik skupštine Vukovarsko-srijemske županije, no to je ostavio iza sebe te se odlučio posvetiti poslu i obitelji.
- Imamo mnogo medicinskih sestara koje rade na određeno. Kakav je to život za njih? Ne može kupiti stan, ne može platiti vjenčanje, ne može ni zatrudnjeti jer ovisi o tom prokletom ugovoru - rekao je dodajući kako mnoge Hrvate ne zanima popravak cesta ili nogostupa, koliko način da se ljude zadrži u Hrvatskoj i pruži im se radno mjesto. Godine 1993. Nizar je dobio hrvatsko državljanstvo, a na izbore izlazi redovito svake godine već 20 godina.
- Glasat ću za one koji će barem malo podići ovaj grad jer mi je žao da Vukovar nije dobio svoju priliku nakon rata. Želje su jedno, a stvarnost nešto drugo. Slušao sam, čitao i gledao pa sam već odlučio kome ću dati svoj glas - rekao je doktor i zaključio kako bi ljudi trebali izlaziti na glasanje jer je to dio demokracije koji im nitko ne može oduzeti.