Lilijana Radobuljac, profesorica hrvatskog jezika i književnosti Tehničke škole Nikole Tesle u Vukovaru, poznata je cijeloj Hrvatskoj zbog svojih knjiga ali i razmišljanja o školstvu. Dobitnica je i nagrade Ponos Hrvatske.

Nju je, kao i sve prosvjetare, pogodila tragedija u zagrebačkoj osnovnoj školi. 

Napisala je poruku:

Cijeli sam dan nesretna. Tužna do kostiju.

Zbog preminulog djeteta, zbog učiteljice koja je spašavala djecu, zbog sustava koji MORA brinuti o nama. O djeci. Moje je da ih učim. Štitim od neznanja, nesretnih ljubavi, loših navika...

Ne želim i ne mogu misliti o tome da škola može postati mjesto strepnje za život.

Danas sam izvela cijelu drugu smjenu ispred škole. Stajali su na kiši i gledali me razrogačenih očiju. Minuta šutnje. Moj govor u kojem sam im rekla da smo im prijatelji, zaštita, da smo ponosni na njih.

Zamolila sam kolege da ih danas ne pitaju ništa. Da razgovaraju s njima, da ih puste neka kažu što misle i osjećaju.

Nijema sam danas. I nemam rješenje. Mogu samo zagrliti školu Prečko. I šutjeti.