U rujnu 2007. Vukovarac Zoran Jurković (41) osjetio je što znači izreka ‘imati sreće u nesreći’. Tog jutra odjenuo je radno odijelo, navukao gumene čizme, uzeo mali radio sa slušalicama za uši i krenuo biciklom u susjedne Petrovce na posao, na stočnu farmu. Što se više približavao Petrovcima, to su mu se brže približavali crni oblaci. Počeo je puhati jak vjetar, a s kišom je stigla i grmljavina. Zoranu nije bilo svejedno, ali je ‘dao gas’ da što prije dođe na odredište. Borio se s vjetrom pedalirajući. Iznenada se prolomila grmljavina i negdje iznad Zoranove glave sjevnula je munja.
- Vozili smo se kombijem iz Petrovaca prema Vukovaru. Svuda uokolo grmilo je i sijevalo. Učinilo nam se da je grom udario negdje uz cestu i činilo se kao da na cesti netko sjedi. Šokirali smo se kad smo vidjeli čovjeka. Sjedio je na toj kiši, a iz njega se pušilo! Pored njega bio je bicikl. Izašli smo iz kombija i unijeli ga unutra. Zvali smo Hitnu i rekli da vozimo ozlijeđenog čovjeka prema njima. Imao je opekotine po glavi i vratu. Nerazumljivo je nešto pričao i gubio svijest - posvjedočili su tada radnici vinkovačke tvrtke koji su spasili teško ozlijeđenog Jurkovića. U bolnici su se čudili što je ostao živ. Munja jake snage pogodila je Jurkovića u glavu i putovala kroz žice malih slušalica koje su kanalizirale silnu energiju. Potom je munja prošla i kroz radio zataknut Zoranu za pasom i - ono što je vjerojatno spasilo njegov život - izašla kroz penis kao prvi mogući ‘izlaz’ iz tijela.
Da se sva ta silna energija nakon prolaska kroz tijelo spojila sa tlom, Zoran ne bi ostao živ. Liječnici vukovarske bolnice rekli su kako je pravo čudo što je grom prošao cijelom lijevom stranom njegovih prsa, a da se srce nije našlo u strujnom krugu. Vjerojatnost da će čovjeka pogoditi grom je 1:400.000, a to preživi iznimno mali postotak unesrećenih. Sve do tog dana nije imao razloga vjerovati da je rođen pod sretnom zvijezdom.
- Dvije godine prije toga operirao sam tumor. Strahovao sam da mi se ne vrati. Ne sjećam se zapravo tog trenutka kada me je udario, a ni ničega poslije. Sjećam se da sam došao k sebi u bolnici. Imao sam vidljive opekotine na glavi, oko vrata i niz cijeli trup, čak i ‘dolje’. Rekli su mi da imam sreće što sam ostao živ, a ja se i danas pitam kakva je to sreća - kaže Zoran kojega su u Vukovaru prijatelji prozvali ‘gromoviti Ilija’.
Zezali su ga da će imati više uspjeha kod žena koje će možda zanimati ‘kako stvar funkcionira’. No, Zoranu je i dalje teško. Posla nema, a ni supruga ne radi.
- Sreća me mogla poslužiti i tako da dobijem na lotu - kaže Zoran dodajući kako nije imao zdravstvenih problema zbog udara groma.