Vukovar je 23. veljače rastužila vijest o preranoj smrti heroja Domovinskog rata Ivana Leutara. Preminuo je u 63. godini. Branitelj rodom iz Županje bio je pripadnik 'Žutih mrava' koji su branili Vukovar rame uz rame s pripadnicima 'Pustinjskih štakora', piše Zadarski.hr.
Leutar je jedan od samo nekolicine preživjelih pripadnika tih dviju postrojbi, čije postojanje nikad nije bilo službeno priznato pod tim imenima. Ali branitelji Trpinjske ceste znaju da su upravo oni, pod zapovjedništvom Blage Zadre i Marka Babića, učinili Trpinjsku cestu 'grobljem tenkova JNA'.
Ivan, među svojim Slavoncima znan i kao Iva, bio je ratnik široke slavonske duše. I otac četvero djece.
'Volim taj Vukovar. Volim Dunav, Adicu, u kojoj sam često, crkvu u vrijeme mise u kojoj ne bih imao ništa protiv ni da sam posve sam, volim svaku njegovu ulicu. Posebno volim Trpinjsku cestu, gdje sam proveo najteže dane u životu. Otkad živim u Vukovaru, najsretniji sam kad mi dođu djeca iz Njemačke, dovedu unuke, kad ispečem janje i prase i kad se svi zajedno družimo, da bar tako nadoknadim sve propušteno s njima, govorio je Ivan Leutar.
Leutar je do rata svirao bubnjeve u bendovima po garažama, skladao pjesme, obožavao motore, jurcao po speedway utrkama. U to vrijeme studirao je pomorstvo u Splitu.
- Bio sam dragovoljac i htio sam ići braniti Vukovar. U njega sam došao već početkom srpnja. Dečke kojima sam se pridružio nisam poznavao. Upoznao sam ih prvo preko nadimaka. Bio sam na položaju na Lipovačkom putu, sreo neke dečke koji su se muvali uokolo i pitao ih što rade. Jedan od njih, Bušo, u šali je rekao: ‘Psst... u tijeku je akcija Žuti mrav’. Doviknuo sam im: ‘Di ste, žuti mravi’, a oni nama ‘A šta vi izvirujete iz podruma kao štakori, i to oni pustinjski, samo nosom prema van?’. I tako smo si spontano dali nazive i svi su nas po tome prepoznavali. Nažalost, većina tih dečkiju iz prve postave postrojbi je izginula. Izgubio sam ih puno. Još imam mnoga živa sjećanja na sva naša ratna iskustva, na to nevjerojatno zajedništvo koje smo imali, a praktično se nismo niti poznavali; jedan drugome smo držali život u rukama. Šalili smo se tada da ćemo, kad jednom sve prođe, napisati knjigu o svim tim strahotama, i našem humoru kojime smo sve to lakše prolazili. Nažalost, ostao sam samo ja da o tome pišem - rekao je 2017. Leutar.
O Domovinskom ratu izdao je monografiju, a pisao je i knjigu koju je obećao poginulim suborcima. U međuvremenu je imao mnogo izložbi fotografija snimljenih tijekom rata u Vukovaru, koje je sam fotografirao skrivajući neki mali fotoaparat i 'ispucane' filmove u džepovima uniforme. Prva izložba bila je odmah nakon rata u zagrebačkoj dvorani 'Vatroslav Lisinski'.
Leutar je do 2008. godine bio aktivni vojnik. Iz Vukovara je izašao 29. rujna 1991.