Darko Zvonarek iz Vlaislava je pravosudni policajac već 21 godinu, a 16 godina radi u bjelovarskom zatvoru. Prije toga je radio u Remetincu.
Darko tvrdi da mu izraz zatvorski čuvar nije baš mio, a otkrio je i kako ovaj teški posao utječe na njega i s kakvim se sve scenarijima susreće u zatvoru, prenosi Epodravina.hr. Iako incidenti nisu česti, tvrdi kako ovaj posao ostavlja traga na čovjeku i kako ga svojem sinu ne bi preporučio kao izbor zanimanja.
– Mnogo truda ulažemo kako bi se sve riješilo na najbezbolniji mogući način. Mora se poklopiti niz okolnosti da bi došlo do incidenta. Primjerice, prije koju godinu imao sam slučaj prijetnje, jer je zatvorenik prošvercao mobitel u zatvor pa kad smo ga otkrili, mene je uzeo na zub kao glavnoga krivca za njegovu nevolju. Zbog tih prijetnji osuđen je na dodatnih šest mjeseci zatvora. To je ujedno bio i jedini pokušaj bijega – prepričava policajac Zvonarek svoj dan na poslu.
Zatvorenici često pokušavaju prošvercati mobitele
Upravitelj je nabavio uređaj koji lovi frekvencije kada je nečiji mobitel uključen. Tako su jednom zaposlenici znali da je netko od zatvorenika unio mobitel, ali ga nisu mogli otkriti.
– Unio ga je u tjelesnoj šupljini. Do dva u noći smo bdjeli ispred njegovih vrata, dok nismo ulovili signal i upali mu u sobu. Zabilježeni su pozivi djevojci, a potom su uslijedile spomenute prijetnje – priča za Epodravina upravitelj Drago Ivančić.
– Heroina, kokaina i marihuane nema ovdje, nego sad zatvorenici pribjegavaju opojnim sredstvima koja se ne mogu detektirati, već otkriti tek na temelju promjene u ponašanju i dezorijentiranosti. Primjerice, nakapaju se ili poprskaju cigarete takozvanim osvježivačima prostora ili, pak, dolazi do štekanja; zlouporabe zamjenske terapije, odnosno zadržavanja tablete sa ciljem preprodaje ili trampe – dodaje.
– Vrlo su maštoviti. Kad otkrijemo jedan način i mjesto te to počnemo učestalo provjeravati, oni pronađu drugo. Uvijek smo korak iza njih, ali ih uvijek i sustignemo. To su razni otvori, madrac, posteljina, odjeća, stol, pod, sanitarne instalacije, mjesta koja se mogu zašarafiti, a bio je čak i primjer skrivanja mobitela u duplo dno kroksice – nabraja iskusni policajac.
Policajci otkrivaju da mobitele pokušavaju unijeti "teži" kriminalci kako bi održali poslovne kontakte, a i radi ovisnosti o modernoj tehnologiji i društvenim mrežama jer u zatvoru interneta i pristupa računalima nema. Rjeđe se radi o potrebi za kontaktom s bližnjima.
Pobune zatvorenika su rijetke
U malom bjelovarskom zatvoru, pobune ne predstavljaju neku prijetnju. Prije nekoliko godina, tek je skupina zatvorenika iz sobe gdje ih je bilo šestoro, iznutra zabarikadirala sobu ormarima.
– Nisu čak ni sudjelovali svi iz sobe, a zabarikadirali su ju jer nisu bili zadovoljni procjenama pa nisu imali zatvorske pogodnosti u vidu izlazaka na vikend i slično. Uglavnom, krizu smo brzo riješili – zaključuju nam Zvonarek i Ivančić.