Međunarodnoi znanstveni savjet (MSZ) Sveučilišta u Rijeci, pod nazivom “Science first - znanost, a ne predrasude”, prošli je tjedan na riječkom Kampusu okupio desetero vrsnih i uglednih stručnjaka i svjetski priznatih znanstvenika s različitih područja znanosti, koji drže profesorske pozicije na uglednim sveučilištima i institutima u Europi i SAD-u, uključujući i prof. dr. sc. Ivana Đikića.
Osim što se svi mogu pohvaliti impresivnim međunarodnim karijerama, povezuje ih i poznavanje hrvatskog i riječkog znanstvenog sustava, a na navedenom savjetu, prvom takve vrste u Hrvatskoj, dijelili su svoje znanje i iskustva povezana s predrasudama te načinima kako ih prebroditi.
- Želimo senzibilizirati javnost činjenicom da je sve više pseudoznanstvenih i drugih antiznanstvenih tendencija u našem društvu, iako smo vjerovali da smo izborili svoje mjesto. Činjenica je da se u znanost u našoj zemlji ulaže nedovoljno, da prema svim istraživanjima znanstvene institucije padaju, nisu dovoljno kompetitivne, konkurentne ni financirane, a time ni efikasne. Stoga moramo dobro promisliti kako uhvatiti korak s Europom jer alternative znanosti nema. Moramo biti organiziraniji i otvoreniji, a ne izolirani i previše negativno kritični. Trebamo vidjeti kako kroz zajedničke projekte učiniti najbolje te surađivati kako bismo povećali kompetenciju da budemo bolji - rekla je Snježana Prijić Samaržija, rektorica Sveučilišta u Rijeci.
- Razlog je inercija hrvatske akademske zajednice koja je klijentelistička, a tu prednjači zagrebačko sveučilište. Hrvatska sveučilišta, izuzev primjera kao što je riječko, nemaju razloga povećavati broj stranih studenata sve dok ih kao bumerang ne lupi u glavu demografska situacija. U Hrvatskoj se 28 godina zanemaruju ključni resursi 21. stoljeća - odgoj, obrazovanje i znanost. Nismo svjesni da su to važni resursi, a osnovni razlog za to je što strukture vlasti u tim sektorima ne vide ništa privlačno – istaknuo je Jokić.
Preko Skypea iz San Franciska se uključio i prof. dr. Ivan Đikić, istaknuvši da Hrvatska ima bazen talenata i neorganizirano društvo što proizlazi iz nekvalitetnog obrazovanja.
– Slika društva je slika obrazovanja. Mladi vole svoju zemlju, ali odlaze ne zato što ne mogu ostvariti svoje ciljeve, nego zato što je dugoročna perspektivnost slaba. Budućnost Hrvatske je takva da mladi nemaju sigurnost – naglasio je Đikić.