Dejan Milović (48) je od kraja 1991. do kraja 1993. na tada privremeno okupiranom području Gračaca kao pripadnik srpskih paravojnih postrojbi tzv. RSK zastrašivao i pokušao usmrtiti, te fizički i psihički zlostavljao civile hrvatske nacionalnosti koji su ostali na okupiranom području, a njihovu imovinu je krao i uništavao. Sudilo mu se u odsutnosti na Županijskom sudu u Splitu gdje je nepravomoćno osuđen na tri godine zatvora. Milović i tužitelj žalili su se na presude no Vrhovni sud odbio je njihove žalbe i potvrdio presudu nižeg suda. 

Tako je neutvrđenog dana tijekom 1992. s čovjekom po prezimenu Skočić došao u kuću Božice Boje Smolić i Nike Smolića. Pretražujući kuću pronašao je katolički kalendar i nasrnuo na ženu i ugurao je i zatvorio u zamrzivač, koji zbog nestašice struje nije radio, te iz puške ispalio hitac u zid ili strop kuće.

Drugom prilikom opet je došao do iste obitelji. Jednom zgodom je Niku Smolića napao udarivši ga kolcem u leđa te ga gađao kamenjem prijeteći da će ga ubiti. Potom je 5. rujna 1992. u kuću Smolića, dok su oni bili unutra, kroz prozor kuhinje ubacio ručnu bombu M-75 koja je eksplodirala na podu kuhinje. Potom je kroz prozor ušao u kuhinju, te otišao do spavaće sobe i zatekavši tamo oštećenicu Božicu-Boju Smolić, dok je Niko uspio iz kuće pobjeći, stao je tući rukama i nogama po tijelu od kojih je udaraca zadobila ozljede glave i lica, te potres mozga, zbog čega se liječila 17 dana u bolnici u Kninu. 

Milović je zaskočio i Antu Smolić dok je išao pokupiti ovce. Kundakom puške udarao ga je po leđima i slabinama i tako ga ozlijedio da je 15 dana ležao kod kuće i liječio se. Kasnije je zlostavljač ponovno upao u kuću Ante i Zorke Smolić. Tražio da mu daju rakiju ili će baciti bombu i ubiti ih, da bi, kada je vidio da su zvali njegove nadređene, pobjegao, a potom opet došao i oštećenicu Zorku udario šakom u glavu tako da joj je izbio dva zuba, a kada su iselili iz kuće radi uspostave zone razgraničenja, u njihovu kuću ulazio, te uzimao i za sebe odnosio razne stvari.