Oko četiri tisuće Hondurasa, uključujući trudne žene i djecu, trenutno stoji na granici između Gvatemale i Meksika dok čekaju dopuštenje da nastave svoj dugi put do SAD-a. Karavana je, piše britanski Guardian, prije devet dana započela sa samo 160 ljudi te u međuvremenu narasla na njih nekoliko tisuća.
Svi oni imaju jedan cilj - pobjeći od rastućeg siromaštva i nasilja u Hondurasu. Brojne prepreke na putu nekolicinu njih su obeshrabrile te su se odlučili vratiti transportom koji su osigurale sigurnosne snage Gvatemale.
- Vraćam se jer mi je svega ovoga dosta, a ovo mi je možda posljednja prilika da se vratim sigurno, izjavio je za Guardian 17-godišnji Byron Espina iz Copana koji je u Hondurasu radio kao berač kave za, kako kaže - sitniš.
Besplatni autobusi za povratnike počeli su pristizati u petak nakon što je meksička vojska počela bacati suzavac na frustrirane izbjeglice.
Reagirao je i meksički predsjednik Enrique Pena Nieto koji je izjavio da će ulaz u Meksiko biti dopušten svima sa valjanim dokumentima. Oni bez dokumenata, kaže, nisu dobrodošli.
Takozvani 'povratnici' biti će vraćeni u pogranični grad Agua Caliente, gdje su sigurnosne snage Hondurasa počele zaustavljati dodatne stotine izbjeglica na putu prema Gvatemali, Meksiku i SAD-u.
Te su mjere, smatraju stručnjaci, poduzete nakon što je Donald Trump zaprijetio Meksiku i zemljama centralne Amerike da će im uskratiti milijune dolara u pomoći ukoliko ne zaustave karavanu izbjeglice - već drugu takvu ove godine.
- Honduraška izbjeglička karavana nije sigurnosna prijetnja nego iskaz želje za preživljavanjem stotina ljudi koji bježe od brutalnog nasilja, siromaštva i nemogućnosti njihove vlade da zaštiti njihova prava. Odgovor na ovu ljudsku dramu trebao bi biti onaj solidarnosti i suosjećanja, objavila je na Twitteru Erika Guevara Rosas, direktorica Amnesty Internationala za Sjevernu i Južnu Ameriku.
Hondurasi su, javlja BBC, toliko očajni da u Meksiko pokušavaju ući čak i veslajući na improvizirani plovilima.
Honduras je, piše Guardian, zapao u potpuni kaos nasilja i korupcije. U petak je u pucnjavi u baru u glavnom gradu te zemlje, Tegucigalpe, ubijeno najmanje osmero ljudi. To je tek posljednji primjer eskalacije nasilja ove godine. Tek jedan na deset slučajeva kriminala se procesuira, a dvije trećine stanovništva zemlje živi u ekstremnom siromaštvu.
Most koji povezuje Gvatemalu i Meksiko iznad rijeke Suchiate za mnoge od njih postao je izbjeglički kamp u kojem su prisiljeni spavati i jesti dok se oko njih gomila smeće.
Unatoč riziku, većina njih ustrajna je u svojim namjerama.
- Nesigurnost je dio ovog putovanja. Ne odustajem i nemam sumnji. Bolje je patiti na trenutak nego cijeli život. Ukoliko se vratimo u Honduras, patiti ćemo sve do smrti. Čak i ako moram preživljavati samo na grahu i kavi, ne odustajem, kaže 24-godišnjak Fresbindo Carvajal, mladić koji je ogroman put prevalio uz pomoć štapa za hodanje.
Diljem Hondurasa 'buknuli' su prosvjedi u potporu izbjegličkoj karavani, čak i ispred ambasade SAD-a u Tegucigalpi.
Marta Sanchez, osnivačica Mezoameričkog migrantskog pokreta koji organizira godišnje karavane majki koje traže djecu nestalu u pokušajima da dođu do SAD-a ovu je karavanu prokomentirala riječima: 'Ovo nije karavana, ovo je egzodus.'
- Ovo je ustanak protiv vlade ljudi koji više ne mogu podnijeti stravične uvjete u Hondurasu. Nikada nisam vidjela ništa slično, zaključila je.
Dio migranata vraća se u Honduras
Oko dvije tisuće migranata iz Hondurasa, sudionika karavane stanovnika Srednje Amerike koja se uputila prema Sjedinjenim Državama, u nedjelju je uz pomoć vlasti krenulo nazad u svoje države, objavio je predsjednik Gvatemale Jimmy Morales.
Još 500 ih se prevozi u domovine autobusima, rekao je u nedjelju Morales novinarima nakon susreta s kolegom iz Hondurasa Juanom Orlandom Hernandezom na kojem su raspravljali o strategiji "sigurnog" povratka migranata.