Jučer idući u trgovački centar, malo izdaljega vidim automobil koji je prošao preko pješačkoga, a onda čovjeka koji je bio blizu, kako kupi nešto sa zebre (učinilo mi se da je ptica) i baca pored zida na mojoj strani. Onda sam vidio da je vrlo malo mače. Jadno, pomislio sam, nije ni počelo živjeti. Kad sam prišao bliže, podiglo je glavicu. Živo je pomislih. Zatim je ispravilo prednje nogice i ostalo sjediti. Jadno, pomislih, zgazilo mu zadnji kraj. A onda se diglo i odšetalo na drugu stranu držeći se strogo zida. Bio sam jako sretan da je tako završilo. Možda nije idealno mjesto za ovaj komentar, ali eto, poveznica je pješački prijelaz.

I meni neki dan izletjeljelo djete pred auto u prigradskom selu a ja se na vrijeme zaustavio. Njegov otac to vidio i LUPIO mu takvu šamarčinu da sam morao braniti djete. To je vijest za novine.