Ali ja nemam profil na Facebooku, rekla nam je uz smijeh Lucija Šalov (45), volonterka iz Nina zbog koje se otvorila posebna grupa s 328 članova na toj društvenoj mreži, kako bi je našli.
Traži je naime, volonter kojem je neposredno nakon potresa od preko 5 Richtera u srijedu poslijepodne u Glini , "otela" vješticu iz ruke, a dala mu kavu koju je zapamtio. Našli smo je u Ninu. Pitali smo je kako je to bilo.
POGLEDAJTE VIDEO: Volonterka Lucija iz Nina
- To je bilo u selu Marinom Brodu, malom selu pokraj Gline gdje se nalazi sabirni centar u njihovom zavičajnom klubu. Taman sam bila došla, sat vremena prije potresa. Na volontiranje sam se odlučila van neke postojeće organizacije. Osjetila sam se pozvano i htjela otići čim prije. Prijateljica mi je nabavila kontakt ljudi koji su preko radija tražili ljude za razvrstavanje i prihvat robe u centru. Otišla sam sama autobusom. Rekli su mi da za volontere imaju smještaj u grijanim šatorima, jer mi nije imalo smisla vraćati se u Nin istog dana. Dobila sam zadatak skuhati kavu za volontere. Ja kavu uopće ne znam skuhati jer ne pijem tursku pa sam pomislila "Ajme majko, potrovat ću ljude", kuhajući im u velikoj teći od 10 litara - govori nam Lucija pa nastavlja:
'Zatreslo je, on je uzeo metlu i počeo čistiti'
- Baš smo je bili podijelili u plastičnim čašicama kad je zatreslo. Svi mi, nas 15-ak krenuli smo prema vratima. Isprolijevala sam se kavom, a i većina ljudi također. Čim je stalo, volonter je dohvatio "radacu" da počisti pod, a ja sam mu je uzela iz ruke i rekla da je to ženski posao. Nisam time mislila napraviti podjelu na muške i ženske poslove nego sam pomislila da će samo zabrljati pod pa da će biti još teže popraviti, dupli posao. Činilo mi se da ću ja to brže i efikasnije napraviti, iako ima divnih muškaraca vještih u čišćenju... Uglavnom, nije bila nikakva loša namjera nego smo se tome dobro nasmijali - kazuje nam volonterka Lucija za kojom je, nakon toga, krenula potraga.
Volonter je htio znati koja je to žena u crvenom šalu koja mu je uzela vješticu iz ruke i dala kavu.
- Jutros su me zatrpali pozivi i poruke. Ne mogu vjerovati da sam postala gotovo pa medijska zvijezda preko noći. Tako nešto nije mi bilo ni na kraj pameti. Nisam na društvenim mrežama, imam samo WhatsApp i Viber, ali telefon nije prestajao zvoniti. I to u vrijeme kad pripremamo pomoć za taj sabirni centar. Skupljamo je do subote, a po potrebi odlazimo na područje pogođeno potresom i ranije. Nagovorila sam rođaka da me preveze svojim kombijem. Ovom sabirnom centru u kojem sam bila treba praška za robu i omekšivača, konzervi pašteta i narezaka, čizama i grijalica. Sabirnih centara ima više, pokreću ih humanitarne organizacije i udruge te pojedinci, a svakom treba nešto drugo. Sabirni centar u Marinom Brodu osnovalo je sedam-osam žena iz tog mjesta i pomažemo njima jer znam što im fali - kaže volonterka Šalov.
Potres koji je doživjela bio joj je drugi u životu, uz onaj lanjski kojeg je pretrpjela u Italiji.
- Neizvjesnost, strah i nesigurnost je gore preživjeti nego samu fizičku opasnost. Kad su počele padati stvari i žbuka sa zidova, a ljudi se uskomešali, prožeo me osjećaj bespomoćnosti. Ta trešnja mi je bila gora ratnih detonacija u Ninu, jer bi tu kod nas zazvonila opća opasnost, nakon toga ideš u podrum i znaš kad je završilo, a za potres ne znaš ni koliko će trajati ni koliko će snažan biti - kazuje nam.
Pitamo je što ćemo poručiti dečku koji je traži preko društvenih mreža, volontera, medija i poznanika.
- Stupili smo u kontakt. Tu ću završiti priču i zbog sebe i zbog njega. Volonteri nisu u prvom planu, važno je da pomoć stigne gdje je potrebna - dodala je.