Mnogi kažu da vam oporba godi. Što kažete na to?

- Ne opterećujem se položajem pozicije ili opozicije. Ušao sam u političku arenu iz namjere da zemlja u kojoj živim bude bolja. Zato smo i preuzeli odgovornost u dva navrata jer nismo htjeli gubiti vrijeme na isprazne diskusije. Jednakim tempom Most radi i u opoziciji. To su građani mogli vidjeti po ozbiljnim i pripremljenim istupima naših zastupnika. To će još bolje moći vidjeti po inicijativama koje ćemo uskoro predstaviti javnosti.

Želite biti konstruktivna oporba. Najavili ste brojne inicijative i zakone. Što je prvo na redu?

- To ćemo uskoro predstaviti. U svakom slučaju, sve naše inicijative bit će u smjeru da Hrvatska bude pravedna, jednakih mogućnosti za sve, gdje neće biti prostora za “sinkope”.

Kad ste ulazili u politiku, jeste li očekivali brojne zakulisne igre koje su prisutne?

- Ne u ovoj količini. Ali me to samo stimulira da se jače i snažnije borim za ono sto smatram da je potrebno našoj zemlji. Gubitak nade ili vjere u budućnost je njihova pobjeda. A to neće doživjeti.

Što vam je najveći promašaj a što uspjeh u životu?

- Najveći uspjeh su Maša, Jakov, Dominik i Andrija. Promašaji me ne diraju, ne osvrćem se na njih, pa ih ne mogu ni nabrojiti. To su mi samo u hodu dragocjene škole za budućnost.

Koja je vaša najveća fobija?

- Nemam neku posebnu fobiju ili strah. Jedino se bojim da će vrijeme brzo proći, a da neću stići u životu napraviti ili pokušati sve što bih želio.

Tko vam najviše može dići tlak i čime?

- Dvije godine ovog posla su me značajno desenzibilizirale. Svašta čovjek čuje, vidi i proživi, pa se i teže uznemiri. Ali ono što teško mogu podnijeti je licemjerje, odnosno laž.

Najbolji način rješavanja stresa?

- Igra s djecom. Nakon toga sport i glazba.

Vaše omiljeno jelo i piće, a što ne možete vidjeti na tanjuru?

- Vrlo jednostavna dobitna kombinacija: panceta, pomfrit, jaje na oko i rajčica s maslinovim uljem. Malo manje mi odgovaraju različiti oblici kuhanog povrća.

Uz što se najbolje opuštate?

- Uz obitelj.

Psihijatar ste po struci. Koja je dijagnoza društva?

- Apatija. Ona traje već dugo. Mogu prihvatiti to da su nas drugi tlačili i krali gotovo 1000 godina. Ali ne mogu prihvatiti da nam to rade ‘naši’. Ljudi šute, a ne vide požar golemih razmjera. Ovdje je riječ o svim građanima, o njihovoj djeci i budućim generacijama. Vrijeme je da se trgnu, probude.