Prvi put nakon 24 godine dogodio se presedan da čak četiri djevojke zajedno uče u dominantno muškoj Tehničkoj školi za strojarstvo i brodogradnju u Rijeci.

Jedina takva škola u županiji broji 265 učenika, ali Jolanda Ercegović, Roberta Zuber, Enea Rupčić i Selena Pavičić jedine su učenice.

- To nije zato što nema interesa, nego zato što kod nas nije dovoljno razvijen sustav informiranja. Jako je nezahvalno promovirati zanimanja koja nisu ‘in’.

Jako malo djece upisuje se u škole imajući jasnu viziju što žele. Većina zbog neupućenosti i neznanja odgodi odluku upisom u opću školu. Prerano se moraju opredijeliti iako nemaju jasnu viziju što žele i uglavnom biraju opće škole. Smatram da se zato oko toga trebaju više pobrinuti stručne službe koje će još u osnovnim školama prepoznati afinitete učenika te njima i roditeljima predložiti škole za koje misle da imaju predispozicije - smatra v.d. ravnatelja Đordano Bucci.

Dodaje kako misli da djevojke puno brže sazrijevaju, a samim time imaju jasniju viziju smjera u kojem žele ići za zanimanja i struke kojima se žele baviti u životu. Takve su, kaže, i Jolanda, Roberta, Enea te Selena.

Iako su bile svjesne da idu u dominantno mušku školu, nisu, kažu, požalile.

– S dečkima je čak i bolje, s njima je lakše izaći na kraj. Što se, pak, nastavnika tiče, nemamo baš neke privilegije. Prije probleme, jer nam odmah zapamte ime i skuže ako nismo na satu - šali se Jolanda, učenica drugog razreda i buduća tehničarka, koja je srednjoškolsko obrazovanje započela u Hotelijersko-turističkoj školi, ali se na polugodištu preselila u Tehničku školu, koju joj pohađa i brat.

S njom u isti razred ide i Roberta koju je, kaže, tehnika uvijek zanimala i koja pomaže na prezentacijama unutar promidžbene kampanje škole.

– Ne želi baš svaka cura biti princeza. Kad sam rekla da sam se odlučila za Tehničku školu, svi su mislili da se šalim, a onda su roditelji malo proučili školu i shvatili da se radi o dobroj školi, pa su se složili s mojom odlukom - pojašnjava Roberta koja planira nastaviti školovanje na Tehničkom fakultetu, no ako joj to ne uspije i rad u struci će, kaže, biti super opcija.

Enea je u svojem drugom razredu brodskih tehničara, u društvu 23 mladića, potpuno sama, no ni njoj to uopće ne smeta.

– Moja mama je brodski tehničar i išla je u ovu školu, pa me to već dugo zanima. U početku sam bila pomalo nervozna jer nisam baš imala puno muških prijatelja, no brzo smo se sprijateljili, ne manjka mi društvo cura, a dečki su veće babe od cura - šali se Enea, koja dolazi iz obitelji pomoraca i koja, na ponos svih, pohađa brodograđevni smjer.

Selena je pak jedina djevojka koja je ove školske godine upisala smjer računalnog tehničara za strojarstvo te jedina u cijeloj ovogodišnjoj generaciji od 77 učenika prvih razreda.

– Oduvijek me zanimaju računala i informatika te mi je zato drago što sam upisala ovu školu, a ne grafičku, koja mi je bila drugi izbor. Kod kuće sam naišla na podršku, svi su zadovoljni, a zadovoljna sam i ja. To što sam jedina među dečkima uopće mi ne smeta, dapače, vrlo su pristojni, susretljivi i od pomoći - kaže Selena, jedina djevojka u razredu od 26 dečki.

Jedine učenice Tehničke škole slažu se i po pitanju odabira najomiljenijih predmeta te ističu da su im stručni predmeti zanimljiviji od općih i u njima baš uživaju.

Sramežljivi dečki pak sliježu ramenima na upit kako je imati samo četiri cure u školi.

- Bolje četiri nego 24 - šale se, dok je očito kako im je drago biti u ženskom društvu.

Puno učenika i malo učenica u Tehničkoj je školi za strojarstvo i brodogradnju uobičajena situacija, a prema riječima v.d. ravnatelja Đordana Buccia, bilo je generacija u kojima nije uopće bilo učenica. No zato je među nastavničkom strukturom situacija drugačija.

– Imamo 34 zaposlenika, a među 18 profesora struke osam je žena. To ipak upućuje na to da nije riječ o struci koja je isključivo rezervirana samo za muškarce - zaključuje Đordano Bucci