Nakon što smo prošlog tjedna čuli alarmantan podatak kojeg je iznio Momir Karin iz Ministarstva znanosti i obrazovanje, da je broj zahtjeva škola za krizne psihološke intervencije porastao za više od 100 posto, razgovarali smo s voditeljicom kriznog tima za područje Primorsko-goranske županije psihologinjom Nadom Kegalj. Ona odlazi na intervencije u one škole gdje je neki od učenika preminuo, pogotovo dolaze kad je u pitanju suicid ili pokušaj suicida, a najugroženiji su u toj skupini, otkriva učenici 6. i 7. razreda.

Prof. Momir Karin iz Ministarstva znanosti i obrazovanja izjavio je da je posebno teška bila 2022. kad je u Hrvatskoj 13-ero učenika počinilo suicid te ih je jednako toliki broj pokušao.

- Godinu kasnije, 2023. imali smo četiri suicida među školskom djecom te isto toliko pokušaja, dok je ove godine dvoje počinilo suicid, a četvero ih je pokušalo- rekao je prof. Momir Karin.

Psihologinja Nada Kegalj u razgovoru za 24sata rekla je da primaju veliki broj poziva škola koje traže od njih da im hitno dođu na intervenciju i razgovaraju s učenicima.

- Kad nas ravnatelj nazove upućujemo ga u cijeli proces od toga da zastavu spusti na pola koplja, da otvori knjigu žalbe za preminulo dijete uz njegovu fotografiju, da ode na sprovod, od najmanjih sitnica sve ih savjetujemo prije nego dođemo u školu. Neke kolegice skoro svaki tjedan odlaze na krizne intervencije u škole - dodaje.

Sprječavanje PTSP-a

Kad dođe do iznenadnog i rijetkog događaja koji uznemiruje puno ljudi, dakle u slučaju suicida, ubojstva, prometne ili teške bolesti učenika tad ravnatelj škole, navodi, šalje zahtjev Ministarstvu znanosti i obrazovanja da im se odobri dolazak tima za psihološke krizne intervencije. Cilj krizne intervencije je sprječavanje PTSP-a - kazala nam je psihologinja Kegelj.

Tijekom intervencije razgovaraju s učenicima razreda u kojemu je preminulo dijete, potom učiteljima kao i ostalim vršnjacima iz paralelnih razreda koji su poznavali navedeno dijete.

- Nikad djeca neće zaboraviti da je njihova prijateljica iz razreda počinila suicid dok su pohađali školu, ali će zahvaljujući našem radu s njima nakon tog strašnog događaja, o tome moći govoriti normalno, imat će uspostavljen osjećaj sigurnosti i moći će time živjeti. Hitna psihološka intervencija pomaže djeci i odraslima interpretirati događaj i integrirati ga u svoje iskustvo. Kad im premine vršnjak djeca plaču, uznemireni su, neki pokazuju bijes i ljutnju, a naš zadatak je sve skupa pustiti ih da sve skupa kažu - objašnjava.

Upozorava kako je jako loš potez onih roditelja i nastavnika koji govore "Šuti, vrijeme liječi rane".

- Vrijeme ne liječi rane, najgora moguća stvar koju možete napraviti je šutjeti o traumi jer se psihološko čišćenje događa upravo kroz razgovor o tome. Krizni događaj je iznenadan, rijedak, uznemiri puno osoba, te dolazi do velike potrebe da se strahovi podijele s drugim ljudima. Mi smo se posebno školovali za krizne intervencije te znamo koliko je važno ne ignorirati tragičan događaj, učiniti gubitak stvarnim - kaže nam psihologinja.

Porast intervencija

Najvažnije je, ističe, biti uz učenike, slušati i pokazati razumijevanje, poticati međusobno druženje jer su djeci pogotovo u osnovnoj i srednjoj školi najbolji lijek upravo njihovi vršnjaci.

- Djeci treba dati im priliku da govore, te ponavljati neka objašnjenja tijekom predavanja jer im je tad najslabija koncentracija - ističe Kegalj.

Nakon pandemije koronavirusa, činjenica je kaže da je puno veći broj kriznih intervencija u školama.

- U zadnje vrijeme imamo velik broj pokušaja, ali i samih suicida među učenicima. Inače sam osim što odlazim na krizne intervencije, zaposlena u školi u Rijeci kao psiholog i u razgovoru s kolegama došli smo do saznanja da nikad nije bilo toliko djece na psihijatriji kao danas. Dječja psihijatrija je krcata i to najviše učenicima od 12 i 13 godina. Još su djeca, a postavljaju se kao odrasli, mentalno zdravlje je kod njih najviše narušeno. Veliki pokazatelj roditeljima da dijete ima psihičke poteškoće je kad se djeca režu, to nije bezazleno na to treba reagirati. Veće poteškoće imaju super odlikaši nego lošiji učenici jer je na njima veći pritisak. Naše društvo je bolesno kad pogledate da se puno boljih škola ne može upisati ako dijete nema 5.0 - ističe.