Umjesto preuzimanja odgovornosti problemi se ovdje rješavaju prebacivanjem odgovornosti ili još gore pokušajem zataškavanja.
Vidi originalni članak
Posao državnog tajnika iz perspektive prosječnog građanina čini se kao zgoditak na lotu. Ne izlažu se sudu javnosti na izborima, pa čak ni saborskih zastupnika kao što je to slučaj kod potvrđivanja ministara. Njihove visoke plaće i sve beneficije koje pruža status dužnosnika doći će, ako ih po odanosti prepoznaju radari premijera. Državni tajnici u teoriji trebali bi biti ljudi koji su desna i lijeva ruka ministru, pomoć da sustavi kojima upravljaju budu na korist građanima. U Hrvatskoj je teorija jedno, a praksa nešto sasvim drugo.