Donosimo vam feljton o svjetskim bogatašima kojima visoko obrazovanje i diploma nisu bili zaslužni za uspjeh. Ne da nisu završili fakultete, oni nemaju ni završenu srednju školu. Ipak, postali su uspješni biznismeni i milijarderi...
Jedan događaj iz djetinjstva usjekao se tada 13-godišnjem Amanciu Ortegi toliko u pamćenje da je čvrsto odlučio da se mora izdići iznad skromnog života koji je vodila njegova obitelj. S majkom je otišao u trgovinu, gdje su pokušali uzeti namirnice na dug.
- Seńora, ne mogu vam ovo dati bez novca. Morate platiti - rekao je vlasnik dućana gospođi Ortega i poslao je kući praznih ruku.
Prema svjedočenju Ortegina prijatelja Covadonge O’Shee, koji je napisao jedinu njegovu autoriziranu biografiju, Amancio je bio tako ponižen da je odlučio napustiti školu i početi raditi.
Ambiciozni tekstilni šegrt
Vlasnik modnog branda Zara, milijarder Amancio Ortega, prema pisanju časopisa Forbes šesta je najbogatija osoba na svijetu. Rođen je 1936. godine u španjolskoj pokrajini Galiciji, u Busdongo de Arbasu, mjestašcu sa 60 ljudi. Španjolski građanski rat upravo je izbijao i obitelj s četvero male djece teško je preživljavala od očeve željezničarske plaće i majčinih nadnica kućne pomoćnice. U potrazi za poslom obitelj se seli u La Coruńu, u naselje skromnih kućica u nizu podignutih za radnike željeznice
Amancio je već počeo zarađivati sa 13 godina. Raznosio je odjeću bogatašima. Kasnije je radio kao tekstilni šegrt.
Prvi posao našao je u lokalnoj krojačnici Gala,. Većinu vremena je slagao robu, ali do 16. godine oštroumni Amancio uočio je da pravi novac ne leži u gomilanju odjeće u nadi da će se prodati nego u tome da se mušterijama da točno ono što traže i što je brže moguće.
Taj njegov zaključak bit će temelj za kompaniju koja je iz korijena potresla industriju odjeće. Također, shvatio je da mora kontrolirati sve faze biznisa - izradu, transport i prodaju. Imao je sreće što se nalazio u idealnom okruženju; siromašni muškarci Galicije jedini su novac mogli zaraditi na moru, a žene su ostajale kod kuće i jedva preživljavale. Tako su bile spremne teško raditi za malo novca. Ono što su znale raditi dobro bilo je ono što mu je trebalo - šivanje.
Poduzetni tinejdžer pun želje za uspjehom počeo je organizirati tisuće žena u svojevrsne zadruge. Prvo što im je dao da izrađuju bili su kućni ogrtači, koje je prodavao preko svoje prve tvrtke, GOA. Angažirao je i cijelu svoju obitelj. On je dizajnirao, brat Antonio se brinuo za poslovnu stranu, a sestra Josefa za knjigovodstvo.
Nikad nije imao svoj ured
Čim je prikupio dovoljno gotovine, 1975. je otvorio svoju prvu trgovinu. Nazvao je Zara, ali samo zato što je bilo zauzeto ime koje je stvarno želio - Zorba, prema Grku Zorbi.
Trgovinu je otvorio sa tadašnjom suprugom Rosalijom, koja je i nakon njihove rastave 1986. ostala jedan od bitnih dioničara tvrtke koju je gradila.
Riječ je o čovjeku koji je krenuo od nule i unatoč tome što je stvorio jedan od najvećih poslovnih imperija na svijetu, nikad nije imao svoj ured, tako da mu bilo koji od zaposlenika može pristupiti kad god želi, bez najave. Ortegina imovina procjenjuje se na oko 70 milijardi milijardi dolara.
Živi u stambenom bloku La Coruńe, bez posebnog osiguranja. Do 1999. svijet nije znao ni kako izgleda jer je jedina njegova dostupna fotografija bila ona s osobne iskaznice.
Iz njegova privatnog je života poznato i to da se 2001. godine oženio drugi put, no detalji razvoda s prvom suprugom nisu došli u javnost. Navodno je njegovu 20-godišnjem braku kumovala izvanbračna veza s Florom Perez, koja mu je postala druga supruga i s kojom je još uvijek u braku.
Modu uopće ne voli
Ortega usprkos tome što je bogatstvo izgradio na modi, modu uopće ne voli. Kravatu je nosio samo jednom, na vlastitom vjenčanju, a navodno svaki dan nosi istu odjeću na posao: bijelu košulju, plavi sako i sive hlače, ali ne Zarine. Također, svaki dan ide u isti kafić. U slobodno vrijeme Ortega voli jahati u konjičkom centru u Finisterreu u Galiciji, koji je također u njegovu vlasništvu.
Iako je planetarno bogat, Ortega ne pati od statusnih simbola. Prije nekoliko godina automobil koji je najčešće vozio bio je A8 sedan. Je li ga u međuvremenu promijenio nije poznato. Posjeduje The Global Express BD-700, privatni zrakoplov proizvođača Bombardiera.
Jedini put kad je došao na naslovnice, a da to nije bilo povezano s njegovim poslom, jest 2013. godine kad je u jeku velike ekonomske krize Caritasu donirao 20 milijuna eura uz objašnjenje da mu je teško gledati sve više socijalnih slučajeva u svojoj zemlji.