Ako su međunarodni krijumčari oružja, kako u jednoj radnoj hipotezi pretpostavlja policija, doista naručili ubojstvo Ivane Hodak, oni su time poslali poruku na mnogo adresa: zastrašili su ključne protagoniste afere Zagorec, ali i naciju i državni aparat. Premda nikad nitko kod nas nije ubio dijete, Zagorec je na tu opciju računao već u Beču, jer je znao da papiri o švercu oružja pogađaju moćne ljude, ne samo u hrvatskim nego i svjetskim relacijama. Tu su trgovci oružjem iz bivšeg SSSR-a, Izraela, SAD-a. Austrijski trgovac oružjem Josef Rotheicher u Zagrebu je na sudu svojedobno svjedočio o draguljima sleđen od panike.
Prvi put dosad ljudi koji su javno govorili o švercu oružja u nas, kao trgovci ili šefovi službi, zamukli su od straha. Zagorec se Mesićevu savjetniku Perkoviću pohvalio da “posjeduje svu dokumentaciju” zbog koje ga mnogi tako mrze”. Spomenuo je imena Franje Gregurića, B. Škegre, Rojsa, Čermaka, Petrača, Prke, Lukovića, a na spomen imena dr. Ivića Pašalića, Perković mu je rekao: “E, to bih posebno zamolio ako nije problem. Hodak ne prijeti u prazno”, rekao nam je jedan bivši trgovac oružjem. Perković je Zagorcu otvoreno rekao da ga ne smatra ni glavnim, ni najvažnijim u lancu krijumčarenja oružjem. “Pa nisam ja sam sebi mogao potpisivati račune”, uzvratio je Zagorec.


TKO IMA KORISTI OD IVANINE SMRTI?
Objektivno, likvidacijom Ivane Hodak potvrđene su sve Zagorčeve tvrdnje: pokazalo se da su ljudi iz njegova kruga smrtno ugroženi, da ih ni država ne može zaštititi, a da se njemu ne može jamčiti pošteno suđenje. Ako je ubijeno dijete njegova odvjetnika, tko ga onda može zdušno braniti? Uloga žrtve sada mu bolje leži.