Miro Kovač, bivši hrvatski ministar vanjskih poslova, vjeruje da bi trebalo pokrenuti pregovore s Vladimirom Putinom.

Jer, podsjeća on, pregovaralo se i u vrijeme rata sa Slobodanom Miloševićem.

"Kad je Srbija napadala Hrvatsku, jesu li se vodili pregovori s Miloševićem u Ženevi? Tad je bilo u redu, a sad se ne smije ići kod Putina koji je isto agresor. Treba malo izaći iz okvira i biti realan", izjavio je Kovač na N1 televiziji. 

Upravo tako, treba biti realan.

I konstatirati kako bi HDZ-ovcima bilo bolje da ne podsjećaju na pregovore koje je Franjo Tuđman vodio sa Slobodanom Miloševićem o kojima su napisane knjige, koje su upisane u presude Haškog suda, a njihove posljedice osjećaju se i sada u Bosni i Hercegovini.

Miloševiću su pregovori koristili u jačanju međunarodnog statusa, u konsolidiranju političkog položaja u Srbiji, neutraliziranje oporbenog otpora, za pranje imidža i izigravanja mirotvorca, kao i za realiziranje teritorijalnih pretenzija i ustupaka. Milošević je pregovorima kupovao vrijeme i opstajao na vlasti.

Pao je tek nakon vojnog udara NATO saveza na Srbiju. Da bi potom završio u Haagu,

Gađao bolnice

Zašto bi se onda isti, prilično neuspješni princip pregovora s diktatorima, koristio i u slučaju Vladimira Putina?

Koji je, ne zaboravimo, prije samo tjedan dana bombardirao dvije dječje bolnice u Ukrajini.

Kaja Kallas, bivša estonska premijerka i nova europska povjerenica za vanjsku politiku, tumačila je nedavno sovjetsku doktrinu u interpretaciji bivšeg vanjskopolitičkog ministra SSSR-a Andreja Gromika. Ta doktrina uključuje kombinaciju agresije, ucjene i pregovora, kako bi sovjetska strana - a u ovom slučaju ruska - iz pregovora izašla s više teritorija i s više ustupaka nego prije agresije.

Zapad je poslovično sklon kupovati mir ustupcima agresoru, što je recept na koji računa i Vladimir Putin. Naročito uz pretpostavku koju promoviraju Viktor Orban, Zoran Milanović i drugi pristalice ruskog predsjednika, kako Rusija ovaj rat koji je sama započela "ne može i ne smije izgubiti".

A zašto bi ga morala dobiti? Zašto bi Rusija trebala išta izvući iz  agresije na suverenu državu koju je komadala, uništavala, ubijala, devastirala i hvalila se da radi na njezinu totalnom nestajanju?

Ojačali Putina

Pregovori bi iznova legitimizirali Putinovu političku poziciju. Iz agresora za kojim je raspisana tjeralica Međunarodnog kaznenog suda za ratne zločine, bio bi promoviran u relevantnog sugovornika koji pristupa razgovorima s određenim zahtjevima i ucjenama.

Jednom mu je to već uspjelo nakon aneksije Krima i upada ruskih snaga na istok Ukrajine, kad je postao ponovno rado viđen gost zapadnih - i hrvatskih - političara, kao i velebni domaćin SP u nogometu 2018. godine.

Franjo Tuđman pristao je u siječnju 1995. godine na međunarodni plan Z4 koji je srpskoj manjini u Hrvatskoj davao značajna prava u trenutku dok je rat još trajao, što je srpska strana odbila i pružila Hrvatskoj mogućnost da oružanim putem oslobodi svoj teritorij.

Cijena agresije

Zar bi ukrajinska strana trebala Putinu dati Krim, istočnu Ukrajinu i još što on poželi? Kao nagradu za agresiju? Kao cijenu za prestanak uništavanja?

Bila bi to poruka Putinu da može primijeniti isti recept u svojim planovima za narednu agresiju. Bila bi to poruka drugim diktatorima da mogu agresijom ostvariti barem dio svojih ciljeva. 

Putin je 2014. godine praktički je nekažnjeno uzeo Krim, osam godina kasnije krenuo je u otvorenu agresiju na Ukrajinu iz koje namjerava izaći s još nekim teritorijalnim dobicima. Nakon čega bi mogao kovati nove agresorske planove prema Gruziji i Moldaviji, a možda i prema istočnoj Europi.

S teroristima nema pregovora

Svi zapadni čelnici zaklinjali su se u princip da s teroristima nema pregovora. Putinova Rusija je teroristička država, o čemu svjedoče napadi na dječje bolnice, ali i mnogi drugi udari na civilne ciljeve, na gradove, vrtiće, infrastrukturu. A ne zaboravimo ni napade bojnim otrovima na teritoriju Velike Britanije, kao ni rušenje nizozemskog putničkog zrakoplova. 

Što bi se dobilo pregovorima s Putinom, koji je godinama kršio međunarodne sporazume i međunarodno pravo, izvlačio se iz svake situacije i koristio svoje pijune na Zapadu da razbijaju jedinstveni stav prema ruskom autokratu? Tko Putinu može vjerovati?

Ratovima ostaju na vlasti

Pregovori bi ruskom silniku pružili mogućnost da iz agresije izađe kao pobjednik. U pravilu, diktatori se služe ratovima kao sredstvom konsolidiranja svoje vladavine, uništavanja otpora i opozicije, pojačavanja domaćeg terora. To je radio Milošević, to sada radi Putin.

Vladimir Putin ne smije ući u pregovore kao ravnopravan sudionik, a još manje smije iz njih izaći kao pobjednik. Jer će sutra pokrenuti novi rat, donijeti novo uništenje, nuditi nove ucjene i tražiti nove ustupke. Pregovori dolaze u obzir samo pod uvjetom potpunog povlačenja Rusije iz Ukrajine i vraćanja anketiranog i okupiranog teritorija.

Putin je nasilnik i s nasilnicima se ne pregovara. Njih se pobjeđuje.