Upućujemo ovaj Zakon u Sabor prigodno u godini 180. obljetnice važnog događanja u hrvatskoj povijesti kada je 1843. godine Ivan Kukuljević Sakcinski prvi put u povijesti održao govor na hrvatskom jeziku u Hrvatskom saboru te pozvao na uvođenje hrvatskog jezika u škole i urede i javni život, što je do tada bilo nezamislivo. Podsjećam i na 23. listopada 1847. kada je Hrvatski sabor, također, na prijedlog Kukuljevića Sakcinskog usvojio zaključak o uvođenju hrvatskog jezika kao službenog u javnoj uporabi, kazao je premijer Andrej Plenković na sjednice Vlade s koje su u Sabor uputili Zakon o hrvatskom jeziku.
A njegovim usvajanjem, poručio je, prvi put skrb o hrvatskom jeziku i književnosti dobiva nužan institucionalni okvir.
- A kojim se hrvatskom jeziku omogućuje nesputan razvoj na dobrobit hrvatskog naroda i sveukupne hrvatske kulture. Cilj je ovog Zakona da se očuva dragocjena vrijednost jezika kao nasljeđa kroz kojeg progovara identitet, povijest i kultura naroda, a istodobno da se osigura njegov razvoj ukorak s potrebama suvremenog svijeta - istaknuo je dodavši kako se Hrvatska na taj način pridružuje mnogobrojnim europskim državama, poput Francuske, Slovačke, Poljske, Litve, Slovenije, Švicarske, Belgije, koji imaju zakon o jeziku, odnosno o službenoj uporabi jezika.
- Hrvatski jezik obuhvaća hrvatski standardni jezik i narječja - čakavsko, kajkavsko i štokavsko, od kojih je štokavsko odabrano kao osnovica za standard te idiome kojima se služi dio Hrvata u inozemstvu. S obzirom na to da je jezik nematerijalno dobro te obilježje identiteta i pripadnosti narodu, obveza je Vlade skrbiti o zaštiti i osiguranju slobode uporabe hrvatskog jezika, osobito u vremenu globalizacije. To uključuje osiguranje pravnih temelja za njegovu uporabu i razvoj te promicanje kulture hrvatskog jezika u službenoj i javnoj uporabi - rekao je.
Zakonom se, naglasio je premijer, ne ograničavaju slobode književno-umjetničkog izražavanja niti se njime regulira privatna komunikacija.
- Zakon ne ograničava ni zakonitu primjenu Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina ni uporabe jezika i pisma nacionalnih manjina u Hrvatskoj - dodao je.
Ministar obrazovanja Radovan Fuchs istaknuo je kako Ustav propisuje da su u Hrvatskoj u službenoj uporabi hrvatski jezik i latinično pismo, no da u zakonodavstvu ne postoji propis koji na jedinstven način propisuje njegovu uporabu.
- Većina zemalja članica EU uporabu svojih službenih ili državnih jezika određuju posebnim zakonom o jeziku ili zakonskim propisima. Stoga se predlaže Zakonom o hrvatskom jeziku urediti pitanja uporabe hrvatskog standardnog jezika te osigurati sustavnu i stručnu skrb o hrvatskom jeziku. Zakonom se uređuju sljedeća pitanja - uporaba hrvatskog jezika u obrazovanju i međunarodnoj suradnji, promicanje učenja hrvatskog jezika u Domovini i inozemstvu, lektori i lektorske usluge, izvješća u nadležnosti državne vlasti i uprave te drugih javno-pravnih tijela, donošenje nacionalnog plana hrvatske jezične politike u roku od dvije godine od dana stupanja na snagu ovog Zakona, a sa ciljem zaštite osiguranja slobode uporabe i poticanja razvoja hrvatskog jezika - kazao je dodavši kako će se osnovati i Vijeće za hrvatski jezik kao savjetodavno tijelo Vlade.
Što se tiče obrazovanja, Zakon propisuje da se nastava i drugi oblici odgojno-obrazovnoga rada u odgojno-obrazovnim ustanovama izvode na svim razinama na hrvatskome standardnom jeziku.
- U slučajevima kad je polaznicima razumljivija komunikacija na dijalektu, odgojno-obrazovni djelatnici i polaznici mogu se u dijelu komunikacije koristiti nekim od ostalih oblika hrvatskoga jezika, pri čemu se predmet Hrvatski jezik u cijelosti izvodi na standardnome jeziku, osim ondje gdje to iziskuje lingvometodički predložak, književnoumjetnički ili medijski tekst te u spontanim aktivnostima - propisano je.
Državne i javne ustanove trebaju podupirati učenje hrvatskog jezika kao drugog, stranog jezika, a tekst na stranom jeziku koji se objavljuje u publikaciji sufinanciranoj sredstvima državnoga proračuna Republike Hrvatske obvezno mora ima sažetak i na hrvatskom standardnom jeziku. Naglašava se i pravo hrvatskih državljana na korištenje i uporabu hrvatskoga jeziku u Europskom parlamentu te u institucijama i savjetodavnim tijelima Europske unije, a državne i javne ustanove dužne su osigurati jezično lektoriranje svojih akata, publikacija i dokumenata