Sustav koordinacije, zapovijedanja, obavještavanja stanovništva i pomoći, nakon dva strašna potresa, blago rečeno, nije bio na visini.
Umjesto uspostavljanja jedinstvenog stožera koji bi regulirao sve elemente suočenja s krizom, na terenu je zavladala kakofonija u kojoj su se intervencije Vladinih i nevladinih agencija “tukle” s navalom dobrovoljaca, volontera, građana, navijača, koji su brojem i širinom akcije pokazali koliko vjeruju vlastima i sustavu, odnosno “institucijama koje rade svoj posao”.
POGLEDAJTE VIDEO: Obitelj je još u šatoru
Kratkoročno, najteža posljedica ovog nesnalaženja bila je nemogućnost dostave nužne pomoći unesrećenima, zbog čega su pojedinci i obitelji na nju predugo čekali. Otkriven je i nered u “papirima”. Vladine su agencije tek nakon nekoliko dana objavile koliko imaju kontejnera, deka, šatora, hrane, vode, ali tu je ostalo mnogo nejasnoća jer su se pojavile indicije, koje treba ispitati, kako se s tim resursima nije postupalo zakonito.
Kod zakonskog i terminološkog određivanja stanja pojavili su se znaci dodatne konfuzije.
“Mora se proglasiti katastrofa i reći tko je tu glavni”, rekao je predsjednik Milanović.
Sisački župan rekao je kako to treba učiniti, ali da on to ne može.
“Katastrofu apsolutno treba proglasiti, no mehanizam župana dozvoljava samo da možemo proglasiti prirodnu nepogodu”, rekao je.
U članku 10. stavku 2. Zakona o sustavu domovinske sigurnosti kaže se da u “slučaju postupno nastupajuće ili iznenadne krize, koja predstavlja rizik za nacionalnu sigurnost, Koordinacija predlaže Vladi proglašenje krize, formiranje stožera za upravljanje krizom i način odgovora na krizu”.
Ovdje je upitno predstavljaju li banijski potresi, ma kako bili strašni, rizik za nacionalnu sigurnost. No Koordinacija se nije sastala pa odgovor na to nismo čuli. Zašto? To ne znamo.
Članak 9. Zakona o sustavu civilne zaštite glasi, pak, ovako: “Vlada RH rukovodi djelovanjem sudionika u sustavu civilne zaštite u katastrofama uz potporu Stožera Civilne zaštite RH”. Tu spadaju vatrogasci, HGSS i Crveni križ, ali ne i vojska i policija. One se angažiraju, u slučaju katastrofa, na prijedlog ministra unutarnjih poslova. Vlada je to učinila, ali tek jučer. Zašto im je trebalo toliko vremena?
Kako se nositi s nesrećama? Formiranje novih ureda bilo bi najgore rješenje, jer smo vidjeli kako reagiraju dobro plaćeni, uhljebljeni profesionalci. Sabor i Vlada moraju hitno uskladiti zakone koji reguliraju postupanje u slučaju katastrofa - Hrvatska je jedna od trusnijih zemalja u EU - potom provjeriti zakonitost poslovanja prozvanih institucija, odgovorne poslati na sud ili smijeniti, a onda krenuti u uspostavu zakonitosti uzduž i poprijeko, jer smo od raširenog uvjerenja da se “ne moramo držati zakona kao pijan plota”, majke svih naših nesreća, imali više štete nego od svih prirodnih kataklizmi.