To je to što me zanima!

Vjerujete li da će Hrvatska ući u EU do 2010. godine?

Nakon briselskog sastanka s predsjednikom Europske komisije Jose Manuelom Barosom, Ivo Sanader navukao je na lice najblistaviji osmijeh
Vidi originalni članak

Hrvatski premijer misli da je Hrvatska, nakon skidanja ZERP-a s dnevnog reda, tijekom 2008. u stanju ispuniti sve pregovaračke obveze, sredinom 2009. okončati pristupne pregovore, a 2010. ući u Uniju. Njegov glavni koalicijski partner Josip Friščić nimalo ne vjeruje u takav razvoj događaja. On smatra kako će sada uslijediti novi pritisci i nove odgode. Šef seljaka misli da će do toga doći zbog slovenskih pritisaka vezanih za određivanje granice. No, ako toga i ne bi bilo, Sanaderu ostaje golem i strahovito težak posao. Hrvatska je otvorila samo 16 od 33 pregovaračka poglavlja s EU; zatvorila je samo tri (vrlo laka - kulturu i obrazovanje, znanost, carine i opća pitanja), ali je otvaranje najsloženijih tek čeka. Primjerice, država mora ukinuti subvencije brodogradilištima. Poljoprivreda se mora reformirati, moraju se uvesti novi porezi, ukinuti deseci sudova, riješiti milijunski zaostaci u pravosuđu. Je li uz takve zadaće 2010. doista realan datum? Može li Sanaderova Vlada izvesti čudo?

Idi na 24sata

Komentari 24

  • god of war 19.03.2008.

    naravno da hoćemo,a do tada,nećemo imati svoga dućana da otiđeš kupit nešta za pojest....samo se nadam da nam naš jezik maternji neprodaju!!!!

  • picek58 19.03.2008.

    O tome kada će Hrvatska uči u EU sigurno ne odlučuje niti će odlučivati Sanader.On samo forsiranjem tog pitanja skreće pažnju hrvatskom narodu sa drugih problema, da se nitko nebi sjetio kako ništa od obečanog nije izvršio, a ni neće. On je dobar glumac koji svoju nesposobnost kamuflira time da je ograničen uvjetima za ulazak u EU, a zapravo niti nezna kako bi riješio situaciju u zemlji. Njegovo vizionarstvo svedeno je na broj satova u kolekciji, poboljšanju standarda svoje obitelji a napose glavnom ulogom pred mnogobrojnom publikom od 4 miliuna jadnika.

  • udrugabu 18.03.2008.

    Od uspona kojeg danas raspoznajemo kao uspon drevne grčke civilizacije oko 700 godine prije Krista pa nadalje, civilizacija, posebno europska, bila je žrtva pakosnih postupaka i običaja koje znamo pod zamjenljivim imenima kao „imperijalizam“ i „oligarhijski model“. Eshil nas je uputio na jezgru tog problema u Okovanom Prometeju. Ono što pouzdano povjesničari smatraju „imperijalizmom“ inače je znano pod imenima iz davnine kao „Perzijski model“. Olimpski Zeus Eshilovog Okovanog Prometeja tipični je primjer bitka „oligarhijskog modela“.Bitna različitost oligarhijskog modela, kao što Okovani Prometej izražava, nalazi se u zabrani prijenosa snage znanstvenog napretka na širi dio pučanstva, podaničkog pučanstva, s kojim vladajući oligarsi postupaju kao s ljudskom stokom, zabranjujući takvoj ljudskoj stoci zadobivanje pristupa znanstvenoj spoznaji, gdje [u toj spoznaji] leži različitost života slobodnih ljudskih bića od uvjeta života zatočene stoke. Način postupanja kojim se zaglupljuje dio čovječanstva odabran da trpi sudbinu ljudske stoke uparavo je ono što izražava umorstva američkih crnačkih robova, koji su naučili čitati i pisati i stalno davanje prednosti oligarhijskim slojevima u samim Sjedinjenim Državama održavajući time relativnu nepismenost oslobođenih robova u suprot-nosti s političkim mjerama Fredericka Douglasa. Bila je to osnovica doktrine britanskih maltuzijanaca i naših suvremeni-ka, eugeničarskih zagovornika, kao što su takozvani „borci za očuvanje okoliša“ koji dolaze iz redova 68aša. To je istina iza doktrine koja isijava iz krugova britanske monarhije danas, olimpski kult zvan imenima kao „globalizacija“ i „globalno zatopljenje“ danas, a to je ista politika koja se nekad zvala „eugenika“ Adolfa Hitlera i njegovog programa genocida nad židovima i slavenskim stanovništvom u vrijeme njegove vladavine.

Komentiraj...
Vidi sve komentare