Gotovo deset godina trajao je proces otkupa stare kuće u središtu Imotskog zbog kojeg je Imoćanin Milan Katanušić morao pronaći 47 nasljednika. Barem je mislio da ih je toliko.
Broj se višestruko povećao jer su neki umrli, naslijedila su ih djeca, čak unuci. Na kraju se broj popeo na 186 ljudi koji polažu pravo na kuću. No Milana to nije pokolebalo, jer njegova želja, da na staroj Pjaci ima nešto svoje, nije bila tek neka obična želja.
- Nekad davno su moji preci, koji su jedna od najstarijih obitelji u Imotskom, imali tri kuće tu u blizini, pedesetak metara od ove koju sam otkupio. Obitelj je s godinama te kuće izgubila, nešto je otišlo u dotu, nešto se prodalo... Uvijek sam želio da tu imam nešto svoje. U ovoj kući, koja prema natpisu na njoj datira iz 1755. godine, moj otac je prije 30-ak godina kupio poslovni prostor. Tu nije nitko živio, iznad je sve bilo ruševno i vrlo opasno jer je stalno nešto otpadalo. U toj kući nastala je pjesma ‘Najlipše je misto moje’ Vlade Vicića. Upravo Vicić i njegova obitelj dobili su u nasljedstvo pola četvornog metra - govori Milan.
- Samo dva nasljednika živjela su u Imotskom. Ostali su rasuti po svijetu. Kako bi ih našao, kontaktirao sam veleposlanstva, policiju, ma sve sam pokušavao. Primjerice, žena se uda i promijeni prezime pa je ti sad nađi - prepričava nam.
Proputovao je pola svijeta, od Južne i Sjeverne Amerike, gotovo cijelu Europu... Mnogi od njih nisu ni znali da su nešto naslijedili.
A bilo mu je sve i pomalo zabavno, čak detektivski. Studirao je pravo pa kaže da se u svemu snašao. Samo na otkup od vlasnika potrošio je 90.000 eura. Ali tu su bili i troškovi odvjetnika, bilježnika, putovanja...
- Moja tvrtka će tamo ostati raditi, ali ja se želim vratiti kući, u Imotski. Obitelj mi je još tamo, djeca idu u školu. Uvijek sam htio, kad zaradim novac, vratiti se u svoje mjesto. Život u Njemačkoj nije lak, radi se od jutra do sutra. Ne odgovaraju mi više ni zrak ni hrana ni ljudi. Pomogao sam brojnima da pronađu posao u Njemačkoj, a danas ih odgovaram od odlaska. U planu mi je u Hrvatskoj otvoriti tvrtku, a sve ljude koji rade gore pozvao bih da rade za mene - kaže nam Milan, koji priznaje da u Njemačkoj nešto riješi za 15 dana, a kod nas za godinu.