Anna Dostojevska, Sofija Tolstoj i Vera Nabokov radile su kao tajnice, književne agentice ili prevoditeljice a najčešće su u najtežim vremenima svojim velikim i poznatim muževima služile kao „slamka spasa”. One su im bile podrška i inspiracija, one su bile osobe bez kojih ovi književni genijalci zasigurno ne bi bili toliko uspješni i poznati.
Prepisala Rat i mir čak sedam puta
Sofija Andrejevna Bers udata Tolstoj, kći poznatog njemačko ruskog fizičara, živjela je punih 48 godina u braku s grofom Lavom Tolstojem, jednim od najvećih svjetskih romanopisaca premda je on cijeli život bio sklon piću,kocki i ženama.
A nije joj bilo lako. On je prije braka s njom vodio buran život te je bio u seksualnim odnosima sa cijelom plejadom žena - provodio je noći u bordelima i sa Ciganima, borio se s konjicom u Krimskom ratu i preživio opsadu Sevastopolja… Kad se vratio kući, jedino što je želio bio je miran seoski život. Obući seljačku odjeću, pustiti bradu, a pero zamijeniti plugom..
Nije joj mogao biti vjeran ni zadnji tjedan pred sklapanje braka kad je, kako je doznala, danima uživao u društvu neke seljanke. Čak ni na vjenčanje nije uspio doći na vrijeme. Ipak, sa zakašnjenjem od nekoliko sati ipak je stigao i vjenčanje je održano. Unatoč svemu, njihova ljubav je bila jaka i obostrana, a 16 godina mlađa Sofija je naučila živjeti s muževim porocima a on je je sve iskreno i priznao
Kazao joj je sljedeće: "Neću u našem selu biti ni s jednom ženom, možda samo u rijetkim prilikama, koje neću ni tražiti, ali ni spriječavati".
Noć uoči vjenčanja on je svojoj 18- godišnjoj mladenki poklonio svoj momački dnevnik.To nije bilo čudno jer su plemići toga doba imali običaj voditi dnevnike, u kojima bi opisivali i svoje erotske eskapade, a onda bi ga prije vjenčanja poklanjali svojim mladenkama…
Sofija je tada saznala sve o orgijama i pijančevanjima svog muža i nikad mu nije oprostila što joj je to dao da vidi.
Ipak, ona je bila najsretnija kad mu je mogla pomagati u njegovom stvaralačkom radu. Bila mu je tajnica i agent za promociju romana te je prepisivala njegove rukopise. Prepisala je cijeli tekst "Rata i mira" čak sedam puta.
- Nikada prije nisam osjećao takvu intelektualnu i moralnu snagu, slobodu i sposobnost za stvaranje - pisao je autor Ane Karenjine u sretnim vremenima svog bračnog života.
No, osim pomoći Tolstoju oko stvaranja djela Sofija je morala upravljati i seoskim posjedom na kojem su živjeli, a kad se tek udala bila je iznenađena neimaštinom u koju je došla. Njezin suprug čak nije imao ni posteljinu na krevetima, a sve posuđe je bilo staro i oštećeno. Morala je brinuti i od 13 djece koje je rodila (osmero je doživjelo stariju dob) a iako je ona bila izuzetno ljubomorna ni Tolstoj nije bio puno drugačiji. Njihov brak je bio u svakom slučaju buran i žestok, iscrpljujući za oboje ali i književno plodan i na neki način skladan jer ona je unatoč svemu bila uvijek na raspolaganju svom mužu kad mu je trebalo.
Pred kraj života hvata ga manija bježanja od supruge. Vjeruje se da je umro od upale pluća u Astapovu, na željezničkoj stanici 1910. godine, nakon što je usred zimske noći napustio dom. Imao je 82 godine. Na njegovom sprovodu došle su tisuće seljaka iako je većina tek znala da je "umro neki aristokrat". Sofija je umrla devet godina nakon njega.
Spasila Dostojevskog od bijede i kocke
Anna Snitkina bila je druga žena Fjodora Dostojevskog kojeg je upoznala s nepunu 21 godinu. Dostojevski je u to vrijeme bio u jako lošoj fazi. Smrt prve supruge, kockarcki dugovi, pijančevanje i dogovor s izdavačem da će u mjesec dana završiti roman. U protivnom izdavač će zadržati prava na sva njegova djela.
Zahvaljujući Anni to se nije dogodilo. Ona je u to vrijeme bila mlada djevojka koja je završila stenografiju (u to vrijeme još novotariju) u nadi da će uspjeti postati financijski neovisna. Ponuda da stenografira tada 45- godišnjem Dostojevskom Anu je oduševila jer je odrasla čitajući njegova djela te je obožavala slavnog književnika.
- Sanjala sam o tome da pomažem čovjeku čije sam romane toliko voljela - napisala je Anna u svojim memoarima.
Uspjeli su u svom naumu, a Dostojevski je radeći sa njom uskoro jako zavolio pa ju je i zaprosio. To mu je bila vjerojatno najbolja odluka u životu jer je punih 14 godina sve do smrti bio u braku sa strpljivom, vrijednom i nadasve tolerantnom ženom koja ga je jako voljela i bila mu apsolutno posvećena. Iako im je bilo financijski teško i iako su ih pogodile mnoge tragedije poput smrti dvoje od četvero djece koliko su imali, obasipali su jedno drugo ljubavlju. On je nju zvao "moja golubice"
Kad su morali preseliti u Europu zbog njegovih kockarskih dugova jer je autor "Zločina i kazne" bio strastveni kockar, ona je bez razmišljanja pristala na to. Toliko je kockao da je u zalog davao čak i njezine haljine i nakit, a ona je smatrala da njezin muž nije poročan već bolestan.
Jednom prilikom dala mu je i posljednji novac koji su imali, iako su u to vrijeme upravo dobili kćer. Tad je Dostojevski shvatio da je Anna kao osoba „snažnija i dublja nego što je mislio”. Novac je naravno prokockao, ali je svojoj voljenoj obećao dvije stvari - nikada više neće kockati i učinit će je sretnom ženom. Oba obećanja je ispunio.
Napokon su tada počeli lijepo živjeti. To je prvenstveno bila Annina zasluga jer je ona počela voditi obiteljske financije. Postavila je sebi cilj - obitelj izvući iz dugova i napraviti sve da njezin muž bude prvi ruski književnik koji će sam tiskati svoja djela. Počela je proučavati tržište knjiga, dobavljače, distribuciju i uskoro je uspješno Dostojevskog pretvorila u nacionalni brand.
Dostojevski je svoje najznačajnije romane napisao uz pomoć nje. Ona mu je baš u svemu pomagala. Diktirao bi joj tekstove a ona je to zapisivajući nerijetko i plakala nad sudbina književnih likova.
Kad je umro u dobi od 60 godina, iznenada, nakon krvarenja uzrokovanoga epileptičnim napadajem Anna se potpuno posvetila njegovom radu i promociji djela svog supruga. Nikad se više nije udala. Kad bi je netko spomenuo udaju samo bi odgovorila
- Za koga bih se mogla udati poslije Dostojevskog? Možda za Tolstoja?
Nerazdvojni supružnici Nabokov
Vera Nabokov provela je sa svojim slavnim mužem Vladimirom 52 godine. Bila je njegova intelektualna pratilja, tajnica, menadžer i anđeo čuvar, kreativna partnerica u svemu što je njezin muž činio. Podredila mu je sav svoj život. Njihovi odvjetnici, izdavači, rodbina, kolege i prijatelji slagali su se u jednom: bez nje on nikad ne bi bio uspio. A autor slavne "Lolite" samo je supruzi apsolutno vjerovao, toliko da je ona pisala izdavačima i odgovarala na pozive u njegovo ime
Kći židovskog industrijalca iz St. Petersburga 1925. godine udala se za 26- godišnjeg Vladimira, potomka imućne aristokratske obitelji, u vrijeme dok je on bio tek pisac koji je mnogo obećavao iako je već tada njegova poezija bila dosta cijenjena. Oboje su voljeli šah i entomologiju (obožavali su leptire).
Iako je njihov brak većinu vremena bio skladan, ona je znala da je njezin šarmantni muž veliki zavodnik i da ga žene obožavaju. Ipak njegova ljubavna veza s Irinom Guadanini izazvala je bračnu krizu koja je zaprijetila razvodom. Njegova opčinjenost mladom Ruskinjom bila je u to vrijeme tako snažna da je već razmišljao kako će zbog nje ostaviti Veru. Ipak, to nije uradio. Nakon što su prebjegli iz SSSR-a živjeli su u Njemačkoj, Francuskoj te su naposljetku preselili u SAD gdje je radio kao sveučilišni profesor. Sve studentice su bile ludo zaljubljene u njega. Za mnoge je on bio pravi Europljanin koji je sasvim odgovarao pojmu romantičnog boemskog umjetnika. A on je osobitu pozornost posvećivao najljepšim djevojkama-
Vera i Vladimir koji su u braku dobili sina Dimitrija, u javnosti su se uvijek pojavljivali zajedno. Bili su do te mjere nerazdvojni, da su počele kružiti glasine da ona nosi pištolj u torbici, odnosno da ima ulogu muževljevog tjelohranitelja.
Ona je uvijek sjedila za pisaćim stolom, a on nikada nije pisao za stolom. Radio je u krevetu, kupaonici, na zadnjem sjedištu automobila
- Automobil je u Americi jedino mirno mjesto gdje nema propuha - kazao je jednom prilikom Nabokov. Njegova supruga je bila i njegov vozač, često ga je vozila duboko u šumu i tamo ga ostavljala da piše u samoći.
Njegovo najpoznatije djelo "Lolita" život zapravo duguje Veri. On je nekoliko puta želio spaliti rukopis, ali ga je Vera odvratila od toga. Ona je jedina bila svjesna da joj muž radi na tempiranoj bombi i, unatoč za ono doba skandaloznoj temi, vjerovala da djelo svakako mora ugledati svjetlo dana. Dala je sve od sebe da se roman objavi, a to nije bilo lako jer je u to vrijeme tema bila previše kontroverzna.
- Bez supruge ne bih napisao ni jednu knjigu - govorio je Nabokov iako ju je ponekad tretirao kao tajnicu izjavivši jednom da "pisaća mašina ne radi ako Vera nije za njom".
Jednom kad su bili na odmoru u Italiji, Nabokov je slučajno naišao na leptira rijetke vrste. Svjedoci su poslije ispričali kao on nije potrčao za leptirom, nego je prvo otrčao do Vere kako bi ga mogla gledati dok ga lovi mrežom.
Nakon njegove smrti jedina svrha u životu bila joj je čuvanje njegova djela i imidža za potomstvo. Umrla je 14 godina nakon supruga.