Groblje s brojnim zajedničkim grobnicama otkriveno je slučajno tijekom radova na projektu Aglomeracija Šibenik.
Iako je sličnih groblja u dalmatinskim gradovima puno, moram reći da se još nikad nismo susreli s ovolikim brojem kostura i lubanja rekao je arheolog Slavko Galiot za ŠibenikIN.
Uz njega istraživanje su proveli i arheolozi Josip Galiot i Tomislav Pušić iz firme Delmat Galiot,
U zajedničkim grobnicama na malom trgu ispred crkve sv. Frane pronađeno je više od 600 lubanja. Po kostima se može zaključiti da je ukopano i oko 200 djece.
- Kosti su vrlo trošne i bilo je vrlo malo cjelovitih kostura. Pojedine su grobnice bolje očuvane pa smo kosture pronađene u jednoj od njih poslali na antropološku analizu da se utvrdi kompletna slika te grobnice. Na tim je kosturima bila i odjeća, odnosno nekoliko slabo očuvanih dijelova odjeće, zatim metalni predmeti poput kopči, kukica i spona, a bilo je i ukrasa, narukvica, nekoliko pozlaćenih praporaka koje su vjerojatno nosile mlađe osobe, prstenja, pečatnjaka i slično. Sve je to poslano na daljnju analizu, a svi rezultati istraživanja bit će objavljeni na našim stranicama – ispričao je Galiot.
Groblje uz crkvu sv. Frane datira iz 14. ili 15. stoljeća, a zadnji su ukopi tamo održani 1827. godine.
- Crkva je sagrađena oko 1328 godine, a posvećena je 1423. godine. S dolaskom franjevaca unutar šibenskih zidina, počeli su i ukopi. Govorimo, dakle, o 14. ili 15. stoljeću kao početku ukapanja. Ima pretpostavki da je moglo početi i ranije, ali za to dokaza nema. Inače, tamo su bile još dvije crkvice, sv. Martina i sv. Mihovila – objasnio je arheolog.
U crkvama su se pokapali svećenici i plemići, bogatiji društveni sloj ondašnjeg Šibenika, a nestankom mjesta u crkvi, novi su se grobovi kopali u dvorištu i blizini crkve. Ako je suditi po pronađenim ostacima i nakitu, riječ je dobrostojećim građanima Šibenika.
- U pojedinim je grobnicama bilo i više od 30 lubanja. To su takozvane 'obitelji-zadruge', recimo obitelji više braće koje se nisu dijelile, već su funkcionirale kao zajednice – rekao je Galiot.
Inicijativu da se ukapanja izmjeste iz gradova pokrenula su gradska vijeća 1777. godine, otprilike 50 godina prije zadnjeg ukopa kod sv. Frane. Tijela su se tada ukapala u plitke grobove bez sanduka pa je smrad u crkvama bio nesnosan.
- U crkvi sv. Frane i unutar njezinog dvorišta još je 300 grobnica, a koliko je ljudi tamo ukopano, to se ne zna. Na osnovu 600 lubanja pronađenih ispred crkve, možemo samo pretpostaviti da je u blizini još jako puno kostura. Iz higijenskih razloga početkom 19. stoljeća prestalo se s praksom ukapanja u gradu a pokojnike se počelo ukapati na groblje sv. Ane i danas napušteno groblje u blizini Ražina. Župnik crkve sv. Frane 1826. godine naložio je skidanje nadgrobnih ploča i postavljanje pločnika, ali to je učinjeno tek 1880. godine – dodao je Galiot.