Ukoliko se korona vrati i najesen, imat ćemo bolji start - nešto stečenog kolektivnog imuniteta, ali i puno više znanja o njoj pa će i epidemijski tijek biti blaži, kaže u razgovoru za 24 sata Darija Kisić Tepavčević, srbijanska epidemiologinja, članica tamošnjeg kriznog stožera koja građanima, baš kao dr. Alemka Markotić kod nas, objavljuje nove vijesti o koroni. Iako stručnjakinja sa preko stotinu znanstvenih radova, profesorica, i zamjenica direktora Instituta za javno zdravlje Srbije, u regiji često doživljava seksističke komentare na koje vrlo efikasno, međutim, i odgovara. Društvene mreže u Srbiji gore od ružnih komentara koji nemaju nikakve veze s njenim poslom. Rođena je Sarajka, ali u intervjuima ističe da je "stopostotna Hercegovka", odakle su joj roditelji.  Kad je imala 17 godina, obitelj se zbog rata razdvojila pa je s bratom otišla živjeti kod očevih u Bileću, a roditelji su ostali u Sarajevu. Poslije su preselili u Beograd, gdje je završila medicinu i odabrala epidemiologiju za svoj poziv.

I u Hrvatskoj se protiv korone bori stručnjakinja, dr. Alemka Markotić, jesu li žene u ovakvim situacijama sposobnije od muškaraca, i osjećate li da Vas se, zato što ste žena, manje cijeni kao stručnjaka?

- Ja sam prilično iznenađenja pitanjima koje se odnose na povezanost spola sa zanimanjem ili određenim angažmanima, aktivnostima, i ne vidim im neki smisao. Mislila sam, i nadala se, da je to pitanje davne prošlosti. Ja osobno nikad nisam imala osjećaj da me neko manje ili više stručno cijeni zbog toga što sam žena. A iskreno, ja baš volim što sam žena!

Foto: A.K./ATAImages/PIXSELL

Izjavili ste da je virus oslabio, što vas navodi na taj zaključak?

- Tijekom prethodnih mjeseci je određeni broj osoba došao u kontakt s virusom, preležao bolest, ozdravio i stekao imunitet. Taj osobni imunitet štiti pojedinca, ali i gradi kolektivni imunitet koji predstavlja bedem za širenje infekcije u populaciji. Pretpostavlja se da je stupanj kolektivnog imuniteta od 60-70 posto potreban da spriječi širenje SARS-CoV-2. Izvjesno je da su sve države svijeta sad značajno ispod tog nivoa kolektivnog imuniteta, ali sve ukazuje da se navikavamo na virus. U Republici Srbiji u ukupnoj strukturi laboratorijski potvrđenih slučajeva infekcije sve je veći udio osoba koje imaju blagu kliničku sliku, ili čak nemaju nikakve simptome. Također, sve je manji broj inficiranih s najtežim oblikom bolesti, i sve je manje zahtjeva za mehaničkom ventilacijom. Epidemiološka istraživanja su pokazala da je u odnosu na početak epidemije došlo do produžavanja inkubacijskog perioda, što je također jedan od indirektnih pokazatelja manje aktivnosti virusa. Još uvijek nisu rađena ispitivanja koja direktno pokazuju da je došlo do odgovarajućih mutacija u genomu virusa, koje su direktno utjecale na smanjenje njegove virulencije, ali svi klinički i epidemiološki indikatori ukazuju na to.

Hoće li nadolazeće vrućine i UV zrake smanjiti širenje virusa?  

- Svi smo se nadali da će toplo vrijeme značajno utjecati na nestanak virusa, kao što se dogodilo s njegovim prethodnikom. Ipak SARS-CoV-2 je dosad pokazao da je otporniji u vanjskoj sredini nego što se mislilo, i da je potrebna po njega nepovoljna kombinacija temperature, vlažnosti zraka i UV indeksa. Ipak, toplo vrijeme značajno utječe na smanjenje mogućnosti prenošenja kapljičnih infekcija jer virus brže pada na tlo, a i manje vremena provodimo u zatvorenim prostorima, gdje je širenje lakše. No najvažnije je sljedeće - virus opstajati može, i množiti se, samo u našem organizmu. Mi smo, dakle, ti koji mu moramo stati na put, i ne dozvoliti mu da pronađe novu osjetljivu osobu koja će mu omogućiti uvjete za opstanak i daljnje širenje.

Hoće li onda biti drugog vala na jesen?

- Ako preživi visoke temperature i UV zrake, izvjesno je da će se virus pojaviti ponovo, vjerojatno na jesen. Međutim, u tom slučaju startamo s nešto stečenog kolektivnog imuniteta, i epidemijski tok bi po pravilu bio blaži. Dosta toga smo, svi zajedno, naučili o ovom virusu. Sad znamo kako mu stati na put. Na početku je većina ljudi sa sumnjom gledala u preporuke fizičke distance, nošenja maski i pranja ruku. Pitali su se da li je moguće da u 21. stoljeću ne možemo ponuditi ništa “pametnije”. Ipak, iskustvo je pokazalo da ove preventivne mjere spašavaju živote!

 Procjenjujete da se zaraziti ne možemo ako samo prolazimo pored zaraženog, već ako boravimo s njim barem desetak minuta?

- To je i definicija bliskog rizičnog kontakta koju je dala Svjetska zdravstvena organizacija - kontakt bez maske s potencijalnim rezervoarom zaraze na udaljenosti manjoj od dva metra, i na više od 15 minuta. Vidimo da to baš i nije tako jednostavno, ali ako živimo ili radimo s osobom koja u sebi ima virus, prijenos je itekako moguć ukoliko se ne pridržavamo mjera prevencije.

Hrvatska je popustila gotovo sve uvedene epidemiološke mjere, mislite li da smo prerano to učinili? Slovenija se pak proglasila slobodnom od korone, kakvo je vaše mišljenje o tome, i hoće li Srbija uskoro učiniti isto?

- Sve zemlje donose odluke temeljene na aktualnoj epidemiološkoj situaciji, i vrlo su slične u svakoj državi. Izvjesno je da ćemo morati  naučiti živjeti s ovim virusom, i naše životne aktivnosti adaptirati u odnosu na potencijalni rizik od infekcije. Nije ovo prvi novi virus, a sigurno ni posljednji. Specifičnost je što smo u potpunosti bili bez kolektivnog imuniteta, i što o virusu nismo znali skoro ništa. A ponašao se kao i mnogi njegovi prethodnici kad se nađu u sredini gdje su svi osjetljivi na njega. Generalno, što kolektivni imunitet bude jači, virus će postajati slabiji!

Ipak, serološki testovi zasad pokazuju da nam je imunitet krda mali, u Hrvatskoj su predviđanja oko jedan posto opće populacije, je li razlog tome rani lock down? Kako ćemo, prije cjepiva, steći potreban imunitet?

I u Srbiji je u tijeku to ispitivanje, u mnogim državama. Pokazalo se zasad da se imunitet kreće u rasponu 2-5 posto, što je daleko ispod zaštitnog nivoa koji bi spriječio epidemijsko širenje bolesti. Ali to je značajan napredak u odnosu na početak pandemije, kad smo svi bili osjetljivi. U ovom trenutku moramo uložiti maksimum kako bi onemogućili virus da opstane. Ponavljam, on samo u nama može živjeti, i množiti se.

Pokušava li politika utjecati na epidemiologe? U Hrvatskoj će, primjerice, uskoro biti održani izbori, na koje će moći i glasači iz samoizolacije.  

 - Kad je u pitanju očuvanje zdravlja, nikakav kompromis ne može, i ne smije postojati. Ne znam kako je to u drugim državama, ali mi smo u Srbiji imali bezrezervnu podršku državnog vrha u provođenju svih stručnih preporuka.

Nastaje li i kod vas "paradoks prevencije" - nije bilo talijanskog scenarija pa ljudi misle da lockdown nije bio niti potreban?

- Mi koji se bavimo preventivnim granama medicine se uvijek susrećemo s takvom vrstom paradoksa. Kad neke bolesti nema u populaciji, to se počinje podrazumijevati. Toliko se daleko išlo u tom razmišljanju, da su pojedinci čak iznosili mišljenja da cjepiva nisu ni potrebna jer zaraznih bolesti više nema. SARS-CoV-2 nam je svima pokazao što se događa kad se pojavi novi virus na koji smo svi osjetljivi, a cjepiva još nema. Ne pomaže to što živimo u modernom svijetu tehnoloških inovacija. Isti smo, mali ljudi pred ogromnom, i često nepredvidivom prirodom, kao što je bio i čovjek prije više stoljeća.

U izolaciji smo se zaželjeli “normalnog života”, što je ljudski. Ipak, ne smijemo zaboraviti da je virus još tu, i da moramo činiti sve da zaštitimo svoje zdravlje i zdravlje najmilijih. Polazim od pretpostavke da nam je svima to najznačajnije.

Preliminarni rezultati nekih istraživanja kažu da i genetika ima veze s tim što na našim prostorima ima manje preminulih, mislite li da je to točno?

- Narodi na našim prostorima su imali turbulentnu povijest i različite događaje, koji su sigurno učinili da ojačamo i fizički, a i mentalno smo vjerojatno spremniji na različite nepredvidive situacije. Iako bismo voljeli da je tvrdnja veće genetske otpornosti istinita, za to ipak nema nikakvih objektivnih znanstvenih dokaza.