'Navečer 7. ožujka 2020. primio sam e-mail od upravitelja poslovne zgrade u kojoj radim u središtu Hanoija. Rečeno mi je da je otac Nguyen Hong Nhunga, 17. pacijenta s Covidom-19 u zemlji i prvi u gradu, večerao na trećem katu zgrade. Iako je dva puta na testu bio negativan na virus, upravitelji zgrade prijavili su njegovu prisutnost vlastima. Izolirano je sedam djelatnika koji su bili u kontaktu s njim i zgrada je odmah očišćena dezinfekcijskim sredstvom', piše za Guardian Tran Le Thuy iz Centra za medije i razvojne inicijative u Hanoiju.
Do danas je Vijetnam (zemlja od 95 milijuna stanovnika) zabilježio tek 35 smrtnih slučajeva od korona virusa. Thuy misli da je odgovor njegove poslovne zgrade bio tipičan za agresivnu strategiju traženja kontakata koju je zemlja usvojila od početka pandemije.
Tijekom prve faze, vlada je uspjela brzo i sveobuhvatno prekinuti sve puteve prijenosa virusa. Svaka zaražena osoba bila je hospitalizirana. Osobe u kontaktu s njima pronađene su do četvrtog sloja i izolirane, piše Thuy. Njihove domove i četvrti vojska je stavila pod lokalnu blokadu i dezinficirala. Vijetnam se zapravo ponašao kao da se radi o biološkom ratu.
Mogla je biti katastrofa, sve predispozicije su bile tu
U zemlji se mogla dogoditi katastrofa. Vijetnam graniči s Kinom gotovo 1300 km, trgovinski je povezan s njom i nema pretjerano razvijen zdravstveni sustav. Postavlja se pitanje, zašto se u Vijetnamu onda nije dogodila katastrofa u pandemiji?
Kao prvo, Vlada je epidemiju depolitizirala i tretirala je prvenstveno kao zdravstvenu krizu. Nije bilo političkog ili vjerskog utjecaja zbog kojeg bi se manipuliralo podacima.
Primjerice, voditelj Centra za kontrolu bolesti u Hanoiju uhićen je zbog sumnje na korupciju tijekom nabave kompleta za testiranje, a trgovcima su određene novčane kazne ako su zaštitne maske prodavali po previsokoj cijeni.
Drugi razlog je to što Vijetnam dobro poznaje Kinu, zna da bi kineske vlasti mogle umanjiti brojke zaraženih, kao što je to bio slučaj s epidemijom SARS-a 2003. Kada je Wuhan u siječnju objavio informaciju o prvom smrtnom slučaju u Kini, Vijetnam je odmah uveo kontrolu granice s Kinom i pregled svih putnika koji dolaze iz te zemlje. S obzirom na to da trgovina s Kinom čini značajan dio vijetnamske ekonomije, to je bila teška odluka vladajućih.
Čim se zaraza pojavila u toj zemlji, mjere koje su poduzeli, bile su strože od preporuka Svjetske zdravstvene organizacije (WHO).
Vlada se također držala strategije slobode informacija o pitanjima vezanim za covid-19. Iako su vijetnamski mediji u državnom vlasništvu, mogli su sasvim slobodno i nepristrano izvještavati o pandemiji.
'Važno je da preživimo, ekonomijom ćemo se baviti kasnije'
Moto prve faze bio je ovaj: važno je da preživimo, ekonomijom i bogatstvom ćemo se baviti kasnije, navodi Thuy i dodaje kako cijela situacija nije bila laka i kako su to obični građani itekako osjetili na svojoj koži.
"Kada god sada naručim Grabcar (azijska verzija Ubera), prijevoz je uvijek skuplji od onoga na što sam navikao. Vozač je objasnio da su tvrtke morale prodati jeftinije automobile kako bi se održale na tržištu", napisao je Thuy.
No Vijetnam je sada, kada je korona virus stavljen pod kontrolu, usmjerio svoj fokus na gospodarstvo te je strategija pri drugom valu drugačija nego prije. Praćenje kontakata i dalje je primarno i strogo, ali se smanjuje broj samoizolacija i lokalnih lockdowna te su pokrenuti međunarodni letovi za strane radnike, poput inženjera iz južnokorejskog LG-a, koji su im potrebni da bi ekonomija funkcionirala.