Dok smo izražavali sućut Stjepanu Dobriniću, ocu poginulog volontera Kristijana, iz sobe u kojoj se nalazila majka Ružica i sestra Valerija, dopirali su tihi jecaji.
Otac je glasom koji je poput olova pritiskao prostoriju tiho rekao da je Kristijana zadnji put vidio prije nekoliko dana.
Kristijan, kojeg njegovi prijatelji nazivaju Anđelom. Doslovce je od prvog dan kad je potres pogodio Sisak letio s jednog na drugo mjesto kako bi pomagao ljudima. Čuvši glasove u dnevnu sobu su došle neutješna majka i Pepijeva sestra, kako su zvali volontera koji je dobro plaćeni posao u Italiji zamijenio radom za opće dobro.
- Nema veće tragedije od one kad roditelji sahranjuju dijete. Ne znam kako ćemo bez našeg Kristijana – jecajući je progovorila majka, dok je sestra nijemo gledala u daljinu.
Vjerojatno pokušavajući se sjetiti zadnjih susreta s voljenim bratom. Tiho je kazala:
- On mi je bio više od svega.
Kristijan je godinama radio u Italiji, i njegov nam je otac kazao kako ga je zadesila sudbina građevinara što je i on sam bio po struci. Ispričao nam je da mu je jednom na građevini pozlilo, ali je sve prošlo bez kobnog pada. Da ironija sudbine bude veća Kristijan je u duhu svog prezimena Dobrinić, za svog kratkog života činio samo dobro.
'Za nekoliko sekundi bio sam kod njega'
Domagoj, Marko i Simo, prijatelji Kristijana Dobrinića(34) iz Siska koji je jučer tragično nastradao prilikom pomaganja u obnovi grada još ne vjeruju kakva je strašna smrt zadesila njihovog prijatelja.
Simo je bio s njim kad se nesreća dogodila
- Krenuli smo u sanaciju jednog dijela zida obitelji koja nas je pozvala u pomoć. I eto, dogodila se nesreća nakon 200-ak uspješnih akcija. Čak ne bih rekao da je ova akcija bila nešto rizična, ali nesreća se desila, vrag ne spava - kazao je Simo.
24sata uživo u Sisku
Našao sam ga ispod betonskog stupa
Njih dvojica su u tom trenutku bili sami na objektu i Kristijan je baš tad ostao sam kod zida koji se urušio.
- Što je pošlo po zlu, što se desilo, ja sam za par sekundi bio kraj njega... Našao sam ga ispod tog betonskog stupa.
Kristijan je inače radio u Italiji, ali je odmah došao pomoći Banovini čuvši za strašan potres.
Od jutra do mraka pomagao je svima.
Domagoj kaže za Kristijana da je bio dobri duh Siska
Zadužio je grad
- Zadužio je jako grad, sve što je napravio od prvog dana potresa. Penjali smo se po krovovima, skidali dimnjake. Ja sam od jutra do mraka bio s njim. Radili smo, pomagali, volontirali. Sami smo se javili u Vatrogasni dom i rekli da nam daju opremu da mi idemo raditi. Bio ja jako pozitivna osoba, uvijek veseo. Svima je stalno pomagao. Kad bi ga nazvali u 3 ujutro za pomoć on bi se digao i išao pomagati. Bio je odličan majstor, knaufer - neutješan je Domagoj.
Prijatelj Marko kazao je za Kristijana da je on za njega bio 'prijatelj, brat'
- Ne znam uopće kako se to moglo desit. On je bio toliko spretan, toliko vičan tom poslu. Taj čovjek se na drvo popne za sekundu, ma kao maka je bio. Bio je sposoban za sve. Ljudina! - rekao nam je Marko.
Pogledajte video: Volonteri daju sve za ove ljude