Djeca i mladi nemaju potrebnu psihološku pomoć i sad nažalost doživljavamo i cijenu manjka te nedostatne podrške. Liste čekanja za dječje psihologe su ogromne. U bolnicama se za dječje psihologe čeka po pola godine, kod privatnih psihologa također postoje liste čekanja od nekih mjesec dana pa na više, to je nešto kraće, ali i one su preduge jer kad nekome treba pomoć, mora je dobiti odmah. Ovakav tragičan događaj svima sad stvara osjećaj neizvjesnosti i straha. Ulog u budućnosti je jedino pravovremena psihološka podrška i prevencija psiholoških poteškoća kod djece - istaknuo je na početku razgovora za 24sata Krešimir Prijatelj, dječji psiholog nakon tragičnog događaja u OŠ Prečko gdje je 19-godišnji napadač nožem izbo učiteljicu i učenike. Jedno je dijete (7) preminulo, a petero je ozlijeđenih, od kojih troje djece i dvoje odraslih (jedna učiteljica, drugi napadač).
POGLEDAJTE VIDEO VIJESTI:
Podsjetimo kako u Hrvatskoj imamo tek 0,07 specijalista dječje i adolescentne psihijatrije na 100.000 stanovnika te 20 specijalizanata dječje i adolescentne psihijatrije. Djeci i mladima s najintenzivnijim i životno ugrožavajućim stanjima, u cijeloj Hrvatskoj podršku pruža oko 40 specijalista dječje i adolescentne psihijatrije, uz 37 kreveta dostupnih za hospitalizaciju, dok u cijelom zdravstvenom sustavu Hrvatske imamo samo 375 psihologa. Lani nam je te podatke iznijela dječja klinička psihologinja Ella Selak Bagarić iz Hrvatske psihološke komore.
S obzirom na dugogodišnje iskustvo rada s djecom, često obilazi i škole i nerijetko se, dodaje, događa da kad uđe u razred sa školskim psihologom ( ili nekim drugim članom stručne službe jer u nekim školama postoje socijalni pedagozi) da djeca uopće ne prepoznaju djelatnike stručnih službi, nisu, dodaje, upoznata s njima.
- Problem je i što se prevencija ne provodi sustavno. Prevenciju treba ozbiljnije shvatiti te ozbiljnije pristupiti školskim preventivnih programima. Istina je, neke škole provode određene preventivne radionice, međutim nema znanstvenih dokaza o njihovoj učinkovitosti - ističe dječji psiholog.
Osvrćući se na liste čekanja, navodi kako činjenica da djeca i po pola godine čekaju dok dođu na red, naglašava kako to nije optimistična vijest za zdravlje kako sadašnjih tako i budućih generacijama pogotovo jer se, kaže, radi o mladima kojima svaki dan donosi nove promjene koje utječu na to kako se osjećaju i kako funkcioniraju u svijetu oko sebe.
- Živimo u digitalnom svijetu. Sve te informacije koje dobivamo mi odrasli, djeca ih dobivaju putem društvenih mreža koje nisu relevantan izvor informacija. Često bude raznih interpretacija, često i dezinformacija. Sve te neprovjerene informacije utječu na djecu jer kod njih izostaje sposobnost kritičnog razmišljanja. Isto tako moram reći kako djeca upravo preko raznih kanala na društvenim mrežama dobivaju povratnu informaciju da je nasilje rješenje za neke konflikte, a mi odrasli ne uspijevamo stvoriti percepcija da se nasilje ne rješava nasiljem i da ono nije pravi odgovor. Ono što je izuzetno važno za istaknuti je to da je nasilan sadržaj na društvenim mrežama i dostupnost takvog sadržaja dosegnulo alarmantnu razinu - istaknuo je Krešimir Prijatelj.
'Mladi promoviraju nasilje iz osjećaja frustracije'
Dodaje kako mladi često kad promoviraju nasilje, to rade iz osjećaja frustracije.
- To rade iz pozicije da ih svijet ne razumije i da im jedino preostaje nasilno ponašanje. Trebamo se truditi da im pokažemo drugu perspektivu i rječnik koji je konstruktivniji za njih i za njihovu budućnost - navodi.
Posebno ističe kako kod mladih danas izostaje empatija.
- Mi odrasli trebamo preuzeti odgovornost jer ih nismo naučili empatiji. Djeca i mladi na društvenim mrežama te u igricama gledaju nasilne heroje koji im postaju uzor. Zato naglašavam kako je djeci prije svega potrebna fleksibilna struktura konteksta od obiteljskog, školskog i šire društvene zajednice koja ih odgaja. Treba im se sustavno omogućiti podrška i od najranije djetinjstva se treba raditi na tome da se destigmatizira traženje psihološke pomoći i podrške. Iako smo u 21. stoljeću, kod većine roditelja je i dalje tabu tema traženje psihološke podrške. Često djeca gledaju suptilne znakove kod odraslih da je traženje psihološke pomoći nešto što je potrebno samo ako je dijete psihički nestabilno, a što nije točno. Primanje psihološke pomoći bi trebalo biti normalno u svim životnim okolnostima. Razgovor je danas postao dosta luksuzna aktivnost. Istraživanja su pokazala da roditelji ne provode ni 15 minuta u razgovoru s adolescentima. Možda im je teško otvoriti se roditeljima, no zato bi djeca trebala od roditelja dobiti informaciju da mogu razgovarati s nekim od povjerenja, ako već ne žele s roditeljima - savjetuje dječji psiholog Krešimir Prijatelj.
Žao mu je što je moralo doći do ovakve tragične situacije, no ističe kako djeci nije osigurana zaštita.
- Možemo se sad truditi i raditi na tome. No ne samo da se radi na njihovoj tjelesnoj zaštiti već i na zaštiti njihovog psihičkog zdravlja. Bilo bi blagotvorno da djeca dobivaju sad točne i provjerene informacije, da postoji netko tko će s njima razgovarati i da pokušaju reducirati izloženost informacijama. Zadaća psihologa u školama je da budu tu za djecu i d aim pomognu. Da im pokažu da su spremni razgovarati o raznim osjećajima i da su spremni pružiti im podršku. Vrlo je važno da djeca imaju informacije da u školi postoji netko s kime mogu razgovarati u sigurnom kontekstu o osjećajima koji su se pojavili u trenu i nakon ovog tragično događaja. Kao što sam već rekao u nekim školama djeca uopće ne prepoznaju pripadnike stručnih službi u koje spadaju psiholozi, socijalni pedagozi...- zaključuje na kraju našeg razgovora dječji psiholog Krešimir Prijatelj.