Jednom gimnazijalac, zauvijek gimnazijalac, rekla je Ljiljana Ptačnik, ravnateljica Gimnazije Nova Gradiška, dok je čekala grupu maturanata koji su tek dva desetljeća mlađi od gimnazijske zgrade. U parku ispred gimnazije okupljali su se maturanti 1957./58. generacije, od njih 72 na ovogodišnju 65-tu obljetnicu došlo je 11 maturanata.
POGLEDAJTE VIDEO:
Na samom ulazu u zgradu gimnazije zajednička fotografija i odlazak u razred na prozivku. Tek na prozivku ravnateljice u razredu je zavladala tišina, uredno su se odazivali na prozivku, i svi su redom ustajali, premda je to nekima zbog godina bilo teže, ali se nisu dali.
- Uvijek se u školi ponešto uradilo što se ne smije, pušilo se u toaletima, a dolje u podrumu gimnazije bi se ukrao poneki poljubac. Mi smo se zato danas odlučili na početku ovogodišnjeg druženja počastiti šljivovicom i travaricom. Ravnateljica nam je dozvolila, rekla je da je to primjereno našim godinama, ali da ne pretjeramo jer to nije dobro za naše godine - rekao je Josip Dokuzović, predsjednik razreda.
Sva sreća prozivka i pozdravne riječi su bile kratke, pa su se svi dali na ono što im je najdraže, a to je razgovor o dogodovštinama iz vremena kada se upijalo znanje, jer to je bio jedini izlaz da se izađe iz siromaštva. A da je bilo i ljubavi svjedoči bračni par Vezmar, Ljiljana i Đorđe. Njih su se dvoje zaljubili kao gimnazijalci i tu ljubav njeguju 70 godina. Ljiljana je bila maturantica, dok je Đorđe zajedno sa svojim školskim kolegom Mladenom Augustinom zbog odličnog uspjeha bio oslobođen mature.
- Možete li misliti što mi je jedan moj prijatelj rekao, da ja nisam bio maturant, jer nisam polagao maturu. Unatoč što nismo izašli na maturu, mi smo prolazili sve predmete kao da ćemo polagati ispite. Većina nas su bili vlakaši, dolazili smo iz okolnih mjesta, kao i mi iz Novske. Uvijek bi u razredu bili prije svih, onako promrzli to nam je bila prilika da se zagrijemo prije nastave. Znali su to i drugi iz novogradiških srednjih škola, pa su dolazili i žicali su zadaće, jer biti gimnazijalac to je bilo nešto - rekao je Mladen Augustin.
- Putovao sam vlakom iz Okučana i u vlaku sam ugledao jednu zgodnu malu i crvenoj majici, baš je bila zgodna. I to traje 70 godina, a prije 56 godina tu ljubav smo krunisali brakom - ispričao je Đorđe.
- Veliki broj naših školskih kolega dolazio je iz okolnih mjesta, posebno je teško bilo zimi, pa nas je većina bila primorana stanovati u Novoj Gradiški. Vladalo je siromaštvo, naši roditelji plaćali su nam stanarinu drvom za ogrjev, s masti, suhomesnatim proizvodima, rakijom i vinom, povrće, krumpirom i lukom - kaže Dokuzović koji je dolazio iz sela Crnogovci.
Zbog teškog života gimnazija im je bila izlaz i novih iskorak u životu. Nakon mature svi su krenuli dalje, uglavnom usmjereni ka tehničkim zanimanjima i prosvjeti.
- Ovaj mali grad i njegova gimnazija dala je vrhunske sportaše, koji su postigli svjetske rezultate, a prvi puta je odavde potekla riječ nogomet koja je zamijenila dotadašnji fudbal - rekao je Jovan Kosijer, dugogodišnji sportski novinar.
Jedan generacija, promijenila je tri države, unatoč tome ostali su svoji, veseli i nestašni kao prije 65 godina, a nadaju se da će tako biti i na godinu. (fl)