Književnost je nemoćna i svemoćna. Njezin temeljni problem je što djeluje samo na one koji čitaju, a na one koji ne čitaju ne djeluje nimalo. Ideja da bi nam književnost mogla nešto pružiti osim nje same je pogrešna, a s druge strane nema većeg smisla u životu izvan onoga što će biti ispričano, rekao je pisac, književni kritičar i kolumnist Miljenko Jergović u četvrtak navečer na još jednom druženju čitatelja književnog magazina BestBook i nakladničke kuće Fraktura.
POGLEDAJTE VIDEO
Svaki mjesec BestBook predstavlja najbolju knjigu mjeseca, a studeni je započeo razgovorom o trima sjajnim knjigama. Jergoviću se pridružila spisateljica književna kritičarka Ena Katarina Haler, a razgovor je moderirao novinar, politički analitičar i urednik Boris Rašeta.
- Sve su tri knjige jako vrijedne - rekao je Rašeta, a riječ je o nesvakidašnjoj autobiografiji "Godine" nobelovke Annie Ernaux, romanu "Patrijarhova jesen" Gabriela García Márqueza i zbirka "Sva naša tijela", najprevođenijeg bugarskog pisca nakon pada komunizma Georgija Gospodinova.
Krenuli su od ''Godina'', a Rašeta je rekao kako je to autobiografija drugačija od svih drugih koje je čitao, samim time što nije pisana u prvom licu jednine.
- Kod nas je pisana u prvom licu množine. Malo ju je bilo naporno citati, nije baš laka, iako je tečno napisana. Različita je od svih njezinih ostalih knjiga. To je autobiografija generacije prije 2.svjetskog rata u Francuskoj - kazala je Haler.
Jergović je dodao da dok je čitao ''Godine'', počeo se osjećati kako će ga knjiga ''pregaziti'', jer se vrijeme približava sadašnjosti.
Haler i Rašeta se slažu da ''Sva naša tijela'' osobna knjiga koja je izuzetno topla, te je nevjerojatno kako je Gospodinov ''opisivao stvari koje su svaki dan ispred nas'', dok je Jergović ostao zaveden njegovim tekstom.
Za ''Jesen patrijarha'', Jergović kaže kako je to Márquezova najambicioznija knjiga, s kojom on želi svijetu pokazati da nije olak pisac i novinar.
- Zaprepašten sam načinom kako se knjiga samoponavlja, kad je čitate kao da ronite kroz septičku jamu, a s druge strane je nečuveno privlačna, to je književnost u trenucima svoje najveće moći - kaže Jergović i dodaje kako roman govori o našem političkom stanju.
Jergović objašnjava kako je književnost sredstvo pomoću kojeg se politika može preživjeti.
- Pomoću nje čovjek se može osjetiti superiorno u odnosu na politiku. Samo ako čitaš možeš govoriti s izvjesnom notom prezira o političarima i svim nečitajućim ljudima koji vladaju zajednicom i svijetom. No vaš prezir ne dolazi iz osjećaja nadmoći nad njima, već nad njihovim diskursom, doživljajima...
Pisci savjetuju da se knjige čitaju ovim redoslijedom: ''Patrijarhova jesen'', ''Godine'' pa ''Sva naša tijela''.