Igor i Bojan grlili su se 24 sata bez prestanka na zagrebačkom Cvjetnom trgu u performansu 'Studija jednog zagrljaja' autora Igora Zenzerovića.
Nisu prekidali zagrljaj ni kad je zahladilo i kad je počela padati kiša.
- Ideja iza performansa je nastala za vrijeme pandemije, ali se razvijala dalje kao želja za borbom protiv distanciranja. U tu svrhu ovaj zagrljaj služi kao javni podsjetnik i agent za borbu protiv svih tih tehnologija koje nas tjeraju na ubrzan život i udaljavaju nas. To su prijeko potrebne pandemijske mjere, tehnologije koje su uzele maha, društvene mreže. U sklopu Queera jedna od najbitnijih stvari je istaknuti je da je jedna od metoda distance politika seksualnog identiteta, homofobija, transfobija i bifobija su metode udaljavanja - objašnjava Igor.
Čuvala ih je policija, ali nije bilo potrebe za intervencijom. Dogodio se incident u kojem su četvorica mladića prišla i počela dobacivati, ali to su rješili članovi produkcije.
- Ja dolazim iz pozicije osobe koja je straight. Znao sam da će na prvu loptu dojam svima biti 'ovo je homeseksualna ljubav, ovo je prikaz ljubavi dvaju muškaraca'. Naravno da je i ta slika dobra, ali treba pogledati dublje, što stoji iza toga, što se krije. To nije samo zagrljaj, to je zagrljaj dvaju muškaraca koji mogu biti bilo što, dva brata, otac i brat, dva stranca, dva prijatelja. Muškarci se stigmatiziraju prema tome što je muško, a što je feminizirano. Zagrljaj je primalna, bazna stvar ljudske interakcije za kojom svi vapimo i na kraju je muškarcima uskraćen, stigmatizira nas se. Na kraju mi je to bilo bitno. Nisam ni ja od kamena, konstantno se borim s liberalizmom, da razumijem tuđe percepcije i načine života. Ovo je za mene bila borba da svhatim i razumijem i to je bitno iz ovog performansa, da razumijem - objašnjava Bojan.