Zove mene mom bivši učenik Juraj Zaninović, koji je inače uvijek spreman pomoći svima i kaže mi, molim te Daniela dodji do mene u štalu. Našao sam veliku pticu, ali nisam siguran o čemu se radi. Ja sam spasila malog ćuka prije par godina imala sam veliki kavez, obožavam životinje pa nešto kao i znam o njima. Doba je maslina, svi smo u njima, i kazala sam Juraju ne mogu sad. No, on ipak kaže da bi trebala doći jer mi je poslao fotografiju nina kojoj se jasno vidjelo da je na njoj bjeloglavi sup - ispričala nam je Daniela Lučić (54), hvarska učiteljica.
POGLEDAJTE VIDEO:
- I ništa, ostavim sve, gajbe, pobrane masline i odmah krenem iz Poljica u Zastražišće. Usput kontaktirala Emilija Mendjušića, poznatog sokolara iz Šibenika koji mi je dao kratke i jasne upute. Ptica ne bi trebala ni jesti ni piti, treba je samo staviti u kavez i trasportitati s otoka na kopno, kazala nam je.
- Skinula sam jaknu sa sebe, pa je Juraj je ušao u štalu i pokrio ga mojom odjećom. Bio je vrlo težak, još me uvijek boli ruka, no putem do automobila i Juraj je morao svući svoju majicu jer nas je uznemirena divlja ptica počela kljucati - govori Daniela kako je tekla akcija spašavanja impresivne ptice koja je i zakonom zašitćena. Malo po malo, od štale do kaveza prošlo je manje od sat vremena.
- Onda smo došli do lovaca i one su nam pomogli prenijeti supa u kavez, usput popravili puknuta vrata. Kad smo konačno stavili supa u kavez, pokrili smo ga dekama i ručnicima da ga barem malo smirimo.
- Emilio Menđušić mi je u telefonskom razgovoru rekao da oni imaju fantastičan osjećaj za loše vrijeme možda i sklonio, no, ne znao odakle je došao jer nema nikakvu oznaku, kao ni prsten - rekla nam je.
Vijest da su dvoje otočana, Danilea i Juraj, spasili supa brzo se pročula otokom. Po sjećanju, bjeloglavog supa na Hvaru nije bila - pola stoljeća.
Prije pedesetak godina stariji pamte da dolazi supovi iznad plaže Dubac jer tamo ima i spilja u kojoj se gnijezdili i imali mlade. tadašnji ljudi da bi im pomogli, donosoli su im puhove, da bi mladi imali što za jesti, ispričala je Daniela sjećanja starijih Hvarana.